Objavio: goranmuric | 26/04/2009

London marathon – loš prijenos osrednje trke

menPrije manje od dva sata završio je Londonski maraton, ili da budem precizniji završila je trka elitnih trkača, a dosta trkača je sigurno još uvijek na stazi. Utrku su najavljivali kao najveću u povijesti, no nije bila baš tako sjajna. Najprije ću pisati o muškoj utrci iako su žene startale 45 minuta ranije. Prvo razočaranje trkom sam doživio sinoć kad sam saznao da Martin Lel, branitelj naslova i trostruki pobjednik, ipak neće nastupiti zbog ozljede kuka (a ja ne shvaćam ozbiljno tu ozljede). Tako smo odmah ostali bez prvog favorita čitatelja ovog bloga.🙂 No na startu se ipak pojavilo mnoštvo kvalitetnih trkača koji su garantirali dobru trku. Prvih 5km je bilo urnebesno brzo, kako bi rekao Deda, prolaz je bio 14:08, a u grupi je osim tri zeca bilo još desetak trkača. Među njima svi favoriti: Wanjiru, Kebede, Tadese, Goumri, Gharib, Mutai, i još nekoliko trkača koje tamo nisam očekivao. Drugih 5km samo za nijansu sporije i prolaz na 10km 28:30, prolaz za 2h15sek! Samo treba taj tempo držati do kraja.🙂 Između 10. i 15. kilometra tempo je napokon došao u normalu, ali i dalje prolazi puno brži od Haileovog kad je rušio svjetski rekord u Berlinu prošle godine. I u grupi još uvijek desetak trkača… Ne znam što se onda dogodilo, da li su zečevi dobili naređenje da moraju usporiti, ili su jednostavno pukli, ali prolazi iz milje u milju su bili sve sporiji i na pola staze prednost ispred Hailea je iznosila svega nekoliko sekundi. Na 25. kilometru prednost je otišla u minus i onda se dogodio najzanimljiviji dio utrke. Već postariji Hendrick Ramaala koji je zadnje dobre rezultate trčao prije 4-5 godina počeo je tjerati zečeve da ubrzaju i kad je vidio da oni nemaju namjeru to učiniti sam je otišao naprijed i razvukao grupu. Odmah nakon toga zečevi staju, vodeća grupa se razlomila na nekoliko manjih grupica, a što je bilo poslije znaju samo trkači i oni sretnici koji su pratili utrku u živo. Naime režiser prijenosa odlučio je u tom trenutku ispratiti zadnjih 20-ak minuta ženske utrke do kraja, iako je tamo već sve bilo poznato. Do tog trenutka je također puno više pratio žensku trku, nego mušku, valjda zbog toga što je domaća trkačica bila u jednoj od glavnih uloga. Uglavnom kad se prijenos ponovno uključio u mušku trku, vodeći trkači su već bili na 35. kilometru i Samuel Wanjiru je bio 5-6 sekundi ispred Kebedea i još toliko ispred Ghariba. Iza njih Mutai i Ramaala sa skoro minutom zaostatka. Do kraja utrke smo mogli gledati dobre pokušaje Etiopljanina da se približi Kenijcu, ali olimpijski pobjednik je još bolje odgovarao i svaki put kad bi se Kebede približio na manje od 10m ovaj bi ubrzao. Gharib je to sve pratio iz pozadine bez “pretjerane želje” da se uključi u dvoboj. Na kraju u cilju Wanjiru prvi sa 2:05:09 (PB), Kebede 2:05:20 (PB), Gharib 2:05:27 (PB). Oko minutu iza Emanuel Mutai, a Ramaala je kroz cilj prošao peti s 2:07:46. Sve u svemu jedna vrlo dobra utrka, očekivao sam više, najavljivali su više, ali dijelom zbog loših zečeva, a dijelom zbog lošeg prijenosa, to ipak nije bila najbolja utrka u povijesti.

womenŽenska trka nije bila toliko uzbudljiva. Na startu se također pojavilo puno dobrih trkačica, ali za pravu brzu utrku bile su raspoložene samo tri. Već nakon uvodnih 5km izdvojila se grupica od četiri trkačice i zečice Aniko Kalovics, trkačice koja ima polumaraton ispod 1:09 i maraton 2:26. U toj grupi su bile Irina Mikitenko, prošlogodišnja pobjednica, Zhou Chunxiu, pobjednica od prije dvije godine, Mara Yamauchi, djevojka našeg imena i japanskog prezimena, a u biti je Engleskinja udana za Japanca i ima maraton 2:25, tj. imala je do danas😉, i neka Japanka kojoj nisam zapamtio ime, ali nije ni bila dugo u toj grupi. Aniko je službeno bila zec, no tempo je uglavnom kontrolirala Irina, a Kalovics je i službeno svoju ulogu prepustila Mikitenko nakon 20. kilometra. Poslije toga trka je išla u jednom smjeru, nakon par kilometara, Kineskinja puca, a ostaju Njemica i Britanka u trci za prvo mjesto. Iza 30. kilometra Mikitenko u par navrata ubrzava ne bi li slomila protivnicu i uskoro joj to uspijeva. No Yamauchi nije skroz pukla i sigurno ide prema svom najvećem rezultatu u životu. U cilju prva Irina Mikitenko s 2:22:11, a Mara minutu iza nje s velikim osobnim rekordom. Treća je na kraju bila Liliya Shobukhova, evropska rekorderka na 5000m s odličnim debitantskim rezultatom od 2:24:24. Olimpijska pobjednica Constantina Dita nije došla do cilja, drugoplasirana iz Pekinga Catherine Ndereba je išla 2:26, a Kineskinja Chunxiu je na kraju završila na 2:29. Na kraju ocjena ženske trke, neću reći da je bila dosadna, ali sigurno je bila manje zanimljiva od muške, a gledali smo ju skoro cijelu. No nije mi žao što sam proveo tri sata pred televizorom, naučio sam puno o taktici, i još jednom sam gledao Petrovu kako trči. A kad nju vidim kako u tim godinama i sa onim “koračićima” ide ispod 2:30, uvijek dobijem nadu da ću i ja možda jednog dana tako.🙂


Responses

  1. Kažeš “osrednja” utrka, a svi troje PB… inače i ti i Janko kad komentirate maraton izgleda kao da je to popit čašu vode… i njima su jaja do poda na 37 km i to izgleda lako samo kad gledaš na TV…

  2. kažem osrednja jer su najavljivali puno više. sjeo sam pred TV, očekivao svašta, a dobio sam malo lošiju reprizu olimpijskog maratona. tamo je bilo puno više uzbuđenja i nije bilo zecova.😉

  3. Bilo je još rekorda – najbrži djeda mraz (2:55), najbrže povrće(3:34), najbrže voće(4:19 – povrće je za pola sata brže!?!), najbrža životinja(3:42) i lik iz crtića(3:36).Sve za guinessa. A dvoje se je i oženilo po putu:)
    http://www.london-marathon.co.uk/site/?pageID=5&n=183
    Treba se ponekad i zafrkavati.
    BTW čast nas biciklista je branio sir Chris Hoy – koji je dao znak za start;)

  4. Misliš da se Lel bojao poraza jer ga je Wanjiru pobijedio na Olimpijskim a to se moglo dogoditi i u Londonu?

  5. Ne vjerujem da se bojao, valjda je stvarno bio ozljeđen. A nije to kao kad Koska ide lagano, a zateže ga loža.🙂 Tu se ipak cepa ispod 3min/km.


Kategorije

%d bloggers like this: