Objavio: goranmuric | 08/06/2009

Super-set tjedan

Iza mene je tjedan u kojem sam trčao tri utrke. Pola sezone ništa ništa i onda odmah tri u jednom tjednu. U srijedu sam trčao 3000m na stazi, u subotu 5000m na stazi, a jučer 5km na cesti. Po tempu trčanja to je baš izgledalo kao super set trening, prva trka 3:07/km, druga 3:15/km, a treća 3:31/km. Unutar samih utrka tempo je također padao slično super set treninzima.🙂

1. 3000m na Dinamovom mitingu

Kako se približavao termin moje prve utrke na stazi nakon skoro dvije godine, bio sam sve nervozniji. Takvu tremu nisam imao ni prije svoje prve trke u životu. Na sam dan utrke cijelo vrijeme sam vrtio u glavi moguće scenarije utrke, pa tko će doći, koliko će nas biti, hoću li ja moći brzo trčati i sl. Na zagrijavanju mi je puls umjesto uobičajenih 130 otkucaja u minuti bio između 150 i 160, kad sam malo ubrzao ode na 165. Do starta sam se malo smirio, ali svejedno sam startao sa visokih 120 otkucaja u minuti. Prvi kilometar utrke sam se super osjećao, Slavko Petrović je odmah krenuo u solo trku, iza njega je krenuo Zoran Žilić, a potom mu se priključio jedan trkač iz BiH. Ja sam trčao u grupi sa Šimom Sušićem, Gordanom Petkovićem, Matejom Šporarom i Dinom Bošnjakom. Prolaz na 1000m mi je bio 2:57 i to mi uopće nije bilo teško u tom trenutku, no nakon još jednog kruga osjetio sam da ipak neće biti tako lagano do kraja utrke. Ali i dalje sam bez problema držao grupu. Nakon 1800m sam s četvrtog mjesta u grupi prešao na drugo, došao sam Šimetu na rame s idejom da iniciram neko ubrzanje pa da se on i ja odvojimo od ostatka grupe. To ubrzanje se i dogodilo, a u tom trenu kao da mi je netko noge odsjekao. Šime ode naprijed, ja ostanem iza njega, pogledam prolaz na 2000m (6:02), pokušam mu se priključiti i ne ide. Tada su me prešli Šporar, Bošnjak i Petković, pokušam ići za njima, ali ni to ne ide. Do kraja utrke sam umirao i završio utrku na 9:22, zadnji kilometar sam išao 3:20!😦 Pobijedio je Slavek sa 8:17, drugi Žile, treći onaj Bosanas, a Šime je zadnji kilometar išao 2:48 i ušao je u cilj odmah iza njih dvojice. Ostatak moje grupe je završio između 9:05 i 9:11.

Poslije utrke sam bio jako razočaran, očekivao sam rezultat oko 9 minuta, a nisam ga uspio istrčati. Nisam znao zašto. Dobro sam trenirao u zadnje vrijeme, na volumen koji sam napravio u zimskim mjesecima dobro sam nadogradio treninge brzine i nije smjelo biti problema. No bilo ih je… Došavši kući skinuo sam na komp fajl sa utrke i onda sam shvatio u čemu je stvar. Kako sam startao na visokom pulsu, a još smo uz to prvi kilometar išli dosta brzo, puls mi je već nakon 35 sekundi ušao u anaerobnu zonu, a dvije minute poslije i iznad 180 što sam na treninzima rijetko postizao i to uglavnom pred kraj dionice. Puls tu nije prestao rasti, već sam nakon 5 minuta bio na maksimalnom pulsu (187) i tu je bio početak kraja. Laički rečeno, svo gorivo (kisik) za utrku od 9 minuta ja sam potrošio u 6 minuta, i zadnji kilometar sam morao usporiti da bih došao do cilja. A zašto se to dogodilo to je već druga analiza. Osim toga što se nisam trebao usrati već prije starta, mislim da sam trebao prvi kilometar proći koju sekundu sporije, držati taj tempo i u drugom kilometru pa bi mi ostalo snage i za zadnji kilometar. Sad znam za drugi put… Jedino što drugog puta ove godine vjerojatno neće biti.😉

Da vas sad ne gnjavim dalje sa ovim drugim utrkama, ali i da imam što pisati narednih dana, nastavak super-set tjedna slijedi za dan dva.

Uploadao sam u svoj Picasa Web album (link imate sa strane) slike s Plitvičkog maratona pa ako se netko prepozna i htio bi sliku u originalnoj veličini, nek mi se javi na mail.

Nastavak slijedi…


Responses

  1. Sorry ali ja sam štreber(pmf kemija) pa me je ubolo u oči da si napisao da je gorivo kisik. Neko vrijeme nisam u struci pa možda griješim,ali mislim da je analog goriva u ovom slučaju glikogen. Možda nije problem samo da kisik nije dosta brzo stizao, možda nije bilo dosta glikogena, možda malo dehidriran možda malo ti je soli falilo (nisam mislio soli u glavi nego doslovno)

  2. Sav glikogen u 6 minuta nisam nikako mogao potrošiti jer ga obično imam dovoljno za par sati trčanja, ovisno o tempu. Stvar je u tome da sam vrlo brzo ušao u anaerobnu zonu, i to visoku anaerobnu zonu, i napravio sam si prevelik dug kisika. Apsolutna granica duga kisika, koju trkač koji je dosljedno trenirao duže vrijeme može pretrpjeti, je 15 do 18 litara. Ako vam je anaerobni prag na 3 litre u minuti, a trčite na tempu koji zahtjeva 4 litre kisika u minuti, moći ćete trčati otprilike 15 minuta – jedna litra duga u minuti. Ako pojačate svoj tempo i sada zahtijevate 5 litara kisika u minuti, vaš dug se povećava na 2 litre u minuti i biti ćete „prazni“ za oko 7 do 8 minuta. A ja sam vrlo vjerojatno zahtjevao i više.🙂 Kad kisik više ne stiže u mišiće dolazi do ubrzanog stvaranje mliječne kiseline i do neuro-muskularnog sloma. I to je to! Nadam se da će ovak odgovor zadovoljiti inžinjera.😉

    Ovi podaci o dugu kisika su iz Lydiardove knjige, ali su neka novija istraživanja pokazala da te brojke nisu posve točne, no dobra su ilustracija što se događa trkaču na trci.

  3. Nije ing nego prof.:) zato sam i podučavao… neuspješno. Fala na objašnjenju. Mislim da se kužimo, samo je uvjek nezahvalno pokušat objasnit nešto u dvije riječi jer ćeš nešto izostavit ili bit krivo shvaćen.


Kategorije

%d bloggers like this: