Aktivni odmor

Nakon maratona sam uzeo dva tjedna aktivnog odmora kako bih se (prije svega) psihički odmorio od “naporne” sezone. Fizički se nisam baš puno potrošio, ali svejedno je trebalo uzeti kratak period odmora kako bi do kraja zaliječio ozljedu koja mi se javila tijekom ljeta. A i da sam bio potpuno zdrav, odmor je neophodan na kraju svake sezone. Treninzi i utrke uzrok su niza mikrotrauma koje rijetko kada osjetimo ako pravilno treniramo. Možda ponekad osjetite neko zatezanje u mišićima, ali s laganim treningom i osam sati sna to sutra dan već prestaje. No ta zatezanja se ipak skupljaju i na kraju sezone potrebno je napraviti nekoliko tjedana odmora kako bi ona u potpunosti nestala i kako bi u novu sezonu krenuli potpuno “zdravi”. Odmor ne znači sve četiri u zrak, leći na kauč i gledati sapunice od jutra do sutra. 🙂 Iako ni to nije loše prvih nekoliko dana ako su vam treninzi postali stvarno mrski. Samo da taj period ne postane predug i uz to još pojačan učestalim izletima do frižidera. A ni to nije jako loše kad je frižider na katu iznad. 🙂

Moj aktivni odmor je izgledao tako da sam u prvom tjednu nakon maratona potpuno izbacio trčanje. U biti nije bilo baš potpuno jer sam potrčao par puta preko ceste, a i djeci sam morao nešto demonstrirati na treningu. Bolje da ne znate kako je to izgledalo dan nakon maratona. 🙂 U tom tjednu sam jednom plivao, jednom išao u teretanu, jedan dan brao masline i jednom napravio dugačku šetnju preko pola Murtera. No kako prolaze dani od maratona, ja sam sve aktivniji, a sve manje odmaram. Napravio sam dva lagana trčanja, jedan dobar trening u teretani, a do kraja tjedna planiram još par trčanja, za vikend možda i malo življe. Jedino mi je žao što mi bicikl nije u voznom stanju jer bi se rado malo provozao sad kad je zatoplilo.

A u nedjelju planiram i na maraton – Ljubljanski! Ali ne kao trkač, već kao navijač. 🙂 Među 1100 maratonaca i maratonki koji su prijavljeni za trku, biti će i moj tata. Tata je počeo trčati sredinom 80-tih i tada je otrčao nekoliko polumaratona da bi početkom rata potpuno prestao s trčanjem. Ponovno se aktivirao prije 4 godine, a prije godinu dana otišao je i na prvu utrku nakon skoro 20 godina. Trčao je u Otoku 10km, zatim u Splitu 10km i onda u svibnju ove godine Splitski polumaraton. I eto ga sad prvi put na maratonu s punih 60 godina. Još prije 20 godina htio je trčati maraton pa spletom okolnosti nije, ali sad će mu se ta želja ispuniti. A sve mi se nekako čini da neće stati na tom jednom maratonu… 🙂