Bivši maratonci

Čitajući danas na stranici Utrke.net izvještaj s maratona u New Yorku, u oko mi je upala ova rečenica:

“Uskoro otpadaju i ostali te na čelu ostaju Cheruiyot i Keflezighi, za obadvojicu bi se moglo reći da su „bivši maratonci“, ako je Keflezighi ikada i bio (OK, ima srebro s Olimpijade u Ateni, ali na velikim maratonima ama baš nikada ništa).”

Nije mi cilj obezvrijediti trud autora članka, niti se sukobiti s njim na bilo koji način, već smo u dovoljnom sukobu i bez toga. 🙂 Ali ne mogu da ne prokomentiram… Što znači “bivši maratonac”? Vidim da je pojam stavljen pod navodnike, ali u nastavku rečenice stoji “ako je Keflezighi ikada i bio”, i to bez navodnika. Moje mišljenje je da svatko tko je jednom završio maraton može za sebe reći da je maratonac. Usporedio bih to s fakultetom. Tko je završio fakultet do kraja života je profesor ili inžinjer, ne mora svake godine iznova braniti diplomski rad. A pogotovo ne više puta na godinu kako bi dokazao da je veći inžinjer od onog drugog. Još manje Meb Keflezighi koji osim olimpijskog srebra, koje je valjda slučajno osvojio, ima u svojoj biografiji jedno drugo (2004.) i jedno treće mjesto (2005.) s njujorkškog maratona. I sad ovo prvo… Uz to je još vlasnik američkog rekorda na 10000m. Jedino što nije istrčao je Zagreb – Čazma… 😉 I reći za njega da osim tog srebra iz Atene, na velikim maratonima nije istrčao nikada baš ništa, je isto kao da kažete za Clinta Eastwooda da osim Nepomirljivih nije snimio nijedan spomena vrijedan film. A koliko je Robert Cheruiyot bivši, najbolji dokaz je 5. mjesto s nedavnog Svjetskog prvenstva u Berlinu. ‘Ko mu je kriv kad nije bio prvi… Još jedan poraz i Paula Radcliffe će biti “bivša maratonka”. Neka, ionako mi nikad nije bila draga. 🙂

Nakon kritike, evo i mog kratkog osvrta na nedjeljnu utrku. Bilo je zanimljivo, spektakularno, prijenos na internetu odličan. Pravovremeno su se uključivali u mušku i žensku utrku, a na trenutke smo paralelno mogli pratiti obje. Osim komentatora u studiju imali su komentatore na motorima koji su pratili vodeće maratonce i maratonke, a povremeno su puštali i zvuk s ceste, tj. gledaoce uz stazu. I muška i ženska utrka su s taktičke strane bile zanimljive, nije se išlo na rezultat već na plasman, vjerojatno i zbog jakog vjetra koji je dosta dugo puhao u prsa. Jedino mi je žao što u tom nadmudrivanju moji favoriti Daunay i Hall nisu prošli bolje od trećeg i četvrtog mjesta. Al izgleda da će Ryan ipak morati malo poraditi na radu ruku ako misli pobijediti na nekom velikom maratonu. U svakom slučaju, New York je ove godine pokazao dosta više od Londona. Nadam se da će slijedeće godina biti obratno. 🙂