Objavio: goranmuric | 03/11/2009

Bivši maratonci

Čitajući danas na stranici Utrke.net izvještaj s maratona u New Yorku, u oko mi je upala ova rečenica:

“Uskoro otpadaju i ostali te na čelu ostaju Cheruiyot i Keflezighi, za obadvojicu bi se moglo reći da su „bivši maratonci“, ako je Keflezighi ikada i bio (OK, ima srebro s Olimpijade u Ateni, ali na velikim maratonima ama baš nikada ništa).”

meb keflezighi

Nije mi cilj obezvrijediti trud autora članka, niti se sukobiti s njim na bilo koji način, već smo u dovoljnom sukobu i bez toga.🙂 Ali ne mogu da ne prokomentiram… Što znači “bivši maratonac”? Vidim da je pojam stavljen pod navodnike, ali u nastavku rečenice stoji “ako je Keflezighi ikada i bio”, i to bez navodnika. Moje mišljenje je da svatko tko je jednom završio maraton može za sebe reći da je maratonac. Usporedio bih to s fakultetom. Tko je završio fakultet do kraja života je profesor ili inžinjer, ne mora svake godine iznova braniti diplomski rad. A pogotovo ne više puta na godinu kako bi dokazao da je veći inžinjer od onog drugog. Još manje Meb Keflezighi koji osim olimpijskog srebra, koje je valjda slučajno osvojio, ima u svojoj biografiji jedno drugo (2004.) i jedno treće mjesto (2005.) s njujorkškog maratona. I sad ovo prvo… Uz to je još vlasnik američkog rekorda na 10000m. Jedino što nije istrčao je Zagreb – Čazma…😉 I reći za njega da osim tog srebra iz Atene, na velikim maratonima nije istrčao nikada baš ništa, je isto kao da kažete za Clinta Eastwooda da osim Nepomirljivih nije snimio nijedan spomena vrijedan film. A koliko je Robert Cheruiyot bivši, najbolji dokaz je 5. mjesto s nedavnog Svjetskog prvenstva u Berlinu. ‘Ko mu je kriv kad nije bio prvi… Još jedan poraz i Paula Radcliffe će biti “bivša maratonka”. Neka, ionako mi nikad nije bila draga.🙂

Nakon kritike, evo i mog kratkog osvrta na nedjeljnu utrku. Bilo je zanimljivo, spektakularno, prijenos na internetu odličan. Pravovremeno su se uključivali u mušku i žensku utrku, a na trenutke smo paralelno mogli pratiti obje. Osim komentatora u studiju imali su komentatore na motorima koji su pratili vodeće maratonce i maratonke, a povremeno su puštali i zvuk s ceste, tj. gledaoce uz stazu. I muška i ženska utrka su s taktičke strane bile zanimljive, nije se išlo na rezultat već na plasman, vjerojatno i zbog jakog vjetra koji je dosta dugo puhao u prsa. Jedino mi je žao što u tom nadmudrivanju moji favoriti Daunay i Hall nisu prošli bolje od trećeg i četvrtog mjesta. Al izgleda da će Ryan ipak morati malo poraditi na radu ruku ako misli pobijediti na nekom velikom maratonu. U svakom slučaju, New York je ove godine pokazao dosta više od Londona. Nadam se da će slijedeće godina biti obratno.🙂


Responses

  1. mislim . slažem se al vjerojatno je autor mislio pod terminom “bivši” da su te karijere pri zalasku što je njegov osobni stav na koji ima pravo.

    ne mogu da ne primjetim kao trkač rekreativac od prije par godina u rangu tvoga oca taj “sukob” iščitavajući razno razne tekstove po internetu(tvoje čitam sa zadovoljstvom), kao i polemike na relaciji varaždin- zagreb te da se zapitam čemu to………..po meni sve je to skupa kod nas po rezultatima u atletici preslabo da nam je potrebno puno više zajedništva za nešto samo malo bolje

  2. neki bi rekli malo nas je al smo govna🙂🙂

    a moj komentar na članak…hm i ja bi volio biti bivši sa 2:09 maratonom

  3. Slažem se da nam treba puno više zajedništva, ali i sukobi su sastavni dio života. Da se svi slažemo i uvažavamo nikad ne bi došli do nekih ideja. Sve bi išlo jednim uobičajenim tokom i ubrzo bi postalo dosadno. A ljudi vole kad se nešto događa. Samo za primjer, početkom travnja (a znamo što je tad bilo) posjeta ovom blogu je narasla na 700 klikova dnevno, a sad u “mirnim vremenima” je ta brojka 7 puta manja.🙂

  4. Hehe, mislim da se izjave tipa “bivši maratonac” za čovjeka sa olimpijskim srebrom u stručnoj literaturu dijagnosticiraju kao “sindrom malog pimpeka”.
    Ima takvih i u biciklizmu – ako imaš kompaktni pogon (koji ima manje zuba i time se dobiva niži prijenos za uzbrdice) onda si određeni dio ženske anatomije…
    Kaj god.
    A zajedništvo – ono je potrebno ali meni je draže da se iskreno ne slažemo nego da se lažno slažemo.

  5. Spomenuti (i kritizirani) tekst je “pjesnički izričaj” njegovog autora. Autorov stil je osebujan i poseban, zato volimo njegove tekstove koji, osim što informiraju, nasmijavaju i zabavljaju.

  6. ha ha ha ha mali pimpek ha ha ha ha ha

    malih pimpeka koliko oš!!!

  7. Je, stil je osebujan, ali u tome zna često pretjerati. A moja kritika nije na cjelokupno autorovo stvaralaštvo, već više kao ispravka netočnog navoda. U tekstu je navedena netočna informacija i to nikako ne može proći pod nečiji osobni stav. NHF.


Kategorije

%d bloggers like this: