Soundtrack za nasip

Uf što sam danas napravio dobar trening! Po planu je bilo 90min lagano što bi u protekla tri tjedna ispalo 20-ak kilometara u tempu oko 4:30/km. S istim ciljem sam i danas krenuo na nasip. Vani je prelijep sunčan dan, na netu piše da je temperatura 10 stupnjeva celzijusa. Obukao sam tajice, jednu majicu kratkih i jednu dugih rukava, na noge Adidas Adizero XT i na glavu sunčane naočale. I mp3 player! Današnji izbor muzike je bio grupa Dalmatino, splitski duet nastao prije 8-9 godina. Sviraju nekakav dalmatinski pop-rock, nešto slično Gibonniju s početka solo karijere, kad još nije bio zabrijao da je veliki umjetnik. 🙂 Ne znam za vas, ali meni je bio puno draži kad je pjevao “Lipa moja” i “Ej vapore”, nego na ova zadnja dva albuma kad je puno više pažnje posvetio s kim će svirati i kako će to zvučati, nego što će pjevati. I tako ja krenem na nasip, a do nasipa imam 900m. Tih 900m iz mp3-a simbolično svira prva pjesma s drugog albuma “Dobro jutro”. Sve mi ide na ruku, na Savskoj nema gužve i prelazim cestu bez stajanja na pješačkom. Izlazim na nasip i prvi kilometar – 4:36. Baš po planu. Nastavljam dalje, prelazim okretište i spuštam se ispod Jadranskog mosta. Dolazim do Mladosti, drugi kilometar – 4:29. U uhu je već “Molitva za ribara”, ne loša pjesma… A ne znam zašto mi prije svira drugi album Dalmatina, a ne prvi, kad bi prvi (Cukar i sol) i po abecedi trebao bit ispred drugog (Dobro jutro). Al bolje tako, prvi mi je album bolji pa će mi te pjesme svirat na povratku kad mi bude teže. Nakon Mladosti osjetim malo vjetra u prsa, ali mi ne smeta. Slijedeća tri kilometra – 4:23, 4:23, 4:23. Jesam ja čovjek ili robot? 🙂 A onda dolazi najveći hit Dalmatina s drugog albuma “Kiša”. I kaže : Kiša će, ćutim je u kostima… E pa neće, ovako lijepog dana nije dugo bilo. A iz suprotnog smjera prema meni trči tip isti Cro Cop. I nema loš tempo. Ajde, napokon je shvatio da treba malo više trčat ako misli nekog pobjedit. Ali kad je došao bliže vidim da to nije on. Al sliči dosta… Slijedeći kilometar – 4:20, a nisam ni osjetio da sam ubrzao.

Isti Bog je stvorija
I pod isti krov je stavija
Čovika i tovara
…

Ta mi je dobra! Toliko dobra da sam nesvjesno još ubrzao – 4:18. 🙂 Onda ide neka novogodišnja “Srce od mraza”, ta mi nije baš nešto pa se vraćam na 4:20. I za kraj albuma “Dajem ti rič”, još jedan veliki hit. A kad sviraju hitovi ja poludim – 4:16 i 4:17. Okret na 10km – 43:49, minutu brže od planiranog. A već je počeo svirat drugi album na kojem su mi pjesme posložene po abecedi pa počinje s jednom božićnom “Božić bijeli”. Nije ni ona baš nešto, ali bolja od one novogodišnje. Vjetar u leđa – 4:18. A taj nakon okreta mi obično bude sporiji od ostalih. Već vidim da će slijedeći kilometar biti 4:15, ali ne, on je još brži – 4:12. A stvarno mi je lagano, sunce grije, milina za trčati. Čak nema ni blata koje sam očekivao zbog jutarnje rose. A sad iz mp3 sviraju samo hit za hitom – “Cukar i sol”, “Cvit od kamena” i onda prvi i dan danas najveći hit Dalmatina “Ditelina s četri lista”. Uf, koji je to bio hit, kako se to prodavalo na Savi početkom tisućljeća. Naravno, pjesma ne bi nikad bila toliki hit da nije duet s Oliverom. A nema s kim taj nije snimio duet, koliko je pjevača i pjevačica postalo popularno zbog njega. Tako i Dalmatino. Trinaesti kilometar – 4:11. I onda dolazi jedna žalopojka – “Grdelin”. A meni strašno draga! On je kao mladić negdje putovao, tamo upoznao ljubav života, ali se morao vratiti doma. I cijeli život je patio za njom. Oženio se, nije volio ženu…

More more duboko
Dabogda prisušilo
Ja sam ga priletija
Skoro me ugušilo
…

Jedino mi na kraju nije jasno, imao je dvoje djece s tom ženom, ali je malo nejasno da li im je on otac ili je “poštar” napravio djecu. 🙂 4:08! A što ja volim ovu dalmatinsku muziku. Već dugo živim u Zagrebu i ne mislim se vraćati doma, ali kad čujem te stihove, more, vitar, lozje… sav se rastopim. A takva je pjesma “Lozje” – fenomenalna! I još jedan kilometar – 4:08. I dalje mi je lagano. U pauzi izmeđi dvije pjesme slušam disanje. I dalje je kao na početku treninga, 3-4 koraka pa udah. Pjesma “Noćas” mi nije baš nešto, najmanje dobra na cijelom albumu, ali svejedno “iđem” sve brže i brže – 4:05. I tek onda sam poludio. Slijedeća pjesma je “Prosjak i sin”, ima puno zajedničkih motiva sa serijom “Prosjaci i sinovi”. Pjesma malo vuče na narodnjak, ali ima neku energiju koja me uvijek povuče da idem brže. A kad zapjeva “svi me znaju u mom kraju, od Grabovca do Medova Do’ca” kao da i sam trčim tim krajevima Imotske krajine. Bam – 4:00! I onda zadnja dva kilometra na nasipu idu po inerciji, kad sam već došao do 4min/km prirodno je da se spustim ispod četvorke. Čak i ako je lagani trening. Popraćen zvukovima pjesama “Vrata pakla” i “Zvizdo danice” idem 18. i 19. kilometar po 3:53. E to više nije bilo baš lagano, pogotovo ona uzbrdica od ispod mosta do okretišta. Ali daleko od toga da je bilo teško, da sam preforsirao. Do doma još jedan kilometar lagano, mp3 taman prebacuje s Dalmatina na Đanija Stipaničeva. Jedna lagana pjesma…

Dalmacijo, suzo slana
Njivo modra
Brodim uzorana
Na te mislim
Drće moje tilo
Vratit ću se
Primi me u krilo

Neću se vratit, ali sam se vratio doma – u stan. Zadnji kilometar – 4:24. I opet nisam morao stajat na Savskoj. Stvarno savršen trening. 😉 Na kraju 20km za 1:25:05. I istezanje uz “Budi noćas mirno more”. I to je bio veliki hit… E da je više ovakvih treninga. I ovako lijepih dana. I ovako dobre muzike. 🙂 Možda bi bilo i više ovakvih postova u stilu Saše A. koji od svakog treninga uspije napraviti psihološki triler. A ja imam mjuzikl. 🙂