Objavio: goranmuric | 10/01/2010

200/50

Nekidan sam napisao kako mi blog služi da podijelim s čitateljima neka svoja razmišljanja i da se pohvalim u vezi treninga. Onaj prošli post je bio iz prve kategorije, a ovaj današnji je čisto hvalisanje.🙂 Oni koji me (iz nekog razloga) ne vole mogu slobodno preskočiti slijedeći tekst.🙂

Kad sam radio plan treninga za bazu imao sam u glavi neke brojke i jedan od brojeva je bio 200. A odnosio se na broj istrčanih kilometara u jednom tjednu. Plan mi je bio postupno dizati kilometražu u četverotjednim ciklusima tako da u trećem tjednu trećeg ciklusa napravim 200+ kilometara. Prošle godine je taj vrhunac bio na 185km pa je ovo bio prirodan skok. Na putu do 200km ove zime sam u par navrata napravio između 180 i 190km i došao je “tjedan odluke”. Nisam se dao smesti snijegom koji je napadao početkom tjedna. Dapače, dio treninga sam napravio na snijegom pokrivenom nasipu i to su mi bili najljepši treninzi. Najviše me smetala cjelodnevna kiša u petak, ali i to sam nekako izgurao. U subotu dva treninga, jedan malo duži, drugi kraći i nedjelju sam dočekao s točno 150km na kontu.

A o dužini od 50km sam počeo maštati prije 5-6 tjedana kad sam s lakoćom radio treninge na Sljemenu od 40-ak kilometara. Uvijek sam mislio, a i sad stojim pri tome, da tako dugi treninzi nisu potrebni u pripremi za maraton. Dovoljno je napraviti treninge dužine 15-20 minuta duže od željenog vremena na maratonu i takav trening ponoviti nekoliko puta. I ostaviti dovoljno vremena za odmor prije maratona. Ne bi trebali u zadnjih mjesec dana prije maratona raditi tako duge treninge. Zašto sam onda napravio takav trening? Prethodne dvije godine radio sam dužine do 41km, znači nijednu dulju od maratona. I trebao sam neku promjenu, neki novi izazov, nešto što će mi dati dodatnu motivaciju u treninzima. Budući da je Londonski maraton dosta kasno, a ja sam s pripremama započeo dosta rano, imam puno prostora za isprobati nešto novo, nešto divlje.🙂 I tako me znatiželja dovela do pedesetice. No ni to nisam napravio bez dobre pripreme, već sam napravio 3 dužine od 40+ kilometara prije ove današnje. Od toga jednu od 46km prošle nedjelje. I to u jednom vrlo pristojnom tempu.

A današnji trening je bio nešto najbolje što sam napravio u životu, barem što se treninga tiče. Noćas sam se dobro naspavao, ujutro dobro najeo, popio kavu i obavio sve što nakon toga ide. Uključujući i odlazak na Izbore. Budući da će me sigurno netko pitati za koga sam glasao, a za mene to nije tajna… Nisam glasao za maratonca.🙂 I onda sam oko 12h krenuo na Jarun. Budući da je nasip bljuzgav i blatnjav, jedino što mi je preostalo bilo je 7 krugova oko Jaruna. Do Jaruna imam 2,9km pa se jednostavnom matematikom izračuna: 2×2,9 + 7×6,35 = 50,25. Znači današnji trening je bio malo preko 50km. Do Jaruna sam trčao lagano, ali kad sam stigao tamo skužio sam da je to lagano bilo prilično brzo. Pa sam malo stao na kočnicu i krenuo u kruženje. Iz kruga u krug sam pojačavao tempo po par sekundi po kilometru. Krenuo sam s 4:25/km, a završio s 4:08/km. Cijelo vrijeme sam trčao sam, mp3 plejer i ja. Uzeo sam sa sobom dovoljno soka tako da ni u jednom trenutku nisam imao nikakvu krizu. Malo mi je postalo teško u 4. krugu, ali čim sam ušao u 5. kao da mi je netko izbrisao onih 28 pretrčanih kilometara. Kilometri su se nizali i stalno sam čekao kad će mi postati jako teško, hoću li na treningu doživjeti zid?! Znam da mi ne bi trebao biti problem napraviti 50km, ali u prethodnih 7 dana imam 196km tako da mi ne bi smjelo biti ni lako. I prva naznaka krize pojavila se polovinom 6. kruga, no par gutljaja soka i “Duša kad izneveri” s mp3 plejera su me bro vratili u normalu. A kad sam ušao u 7. krug više me ništa nije moglo spriječiti da završim trening. Pogledao sam prolaz na maratonu (nema AIMS certifikat) – 3:02:50. I onda po gasu! Svaki kilometar je bio sve brži od 4:15 do 4:10, a 46. i 47. kilometar sam napravio ispod 4 minute (3:59 i 3:50). I u tom trenutku sam imao osjećaj da bih mogao još jedan krug tako. No ubrzo me taj osjećaj napustio. Čim sam završio kruženje po Jarunu i krenuo doma, svjesno sam usporio kako ne bih utrčao u stan s pulsom 170.🙂 Ali uvijek kad tako usporim počne sve bolit, najviše stopala i trbuh. I dok sam se tako gegao do doma ispred sebe sam ugledao Kristinu koja se također vraćala s treninga. Trebali smo se susresti negdje na Jarunu, ali je ispalo tako da sam cijeli zadnji krug trčao iza nje polako ju stižući, a da ju nisam ni vidio. Nego tek na malo više od kilometar do doma. I onda sam opet malo živnuo, dostigao je i došao kući izvrsno raspoložen. A kako i ne bih, kad sam napravio 50,2km za 3:37:19 (4:19/km).🙂

I mogao bih još satima pisati o tom trčanju, kako me neki kreten s autom skoro pokupio na pješačkom prijelazu, koga sam sve vidio, tj. nisam vidio, koje su me pjesme dizale, a koje spuštale… Al ne mogu više sjediti, malo me noge zatežu. Naporno je ovo hvalisanje.🙂


Responses

  1. Dakle, svaka čast!

  2. uf bio si me preplašio kad si rekao da ćeš na 50! čestitke, a tek sad će biti zanimljivo pratiti blog, šta ljudi rade nakon što ispune snove…

  3. Bit će nešto od tebe😉

  4. bome jebacki trening, nema šta!

  5. @s-ant: To je tek jedan od snova, ako se snom uopće može nazvati. Sad me već kopka ideja koliko bih kilometara uspio napraviti u tom tempu da sam bio odmoran.🙂

  6. Da ti mozda nisi krivo shvatio raspis Londonskog maratona. Ne trči se London – Čazma…🙂

  7. bolesno

  8. Izgleda dobar trening, bravo, čestitam!

  9. jel tebi dosadno u životu?

  10. Manje nego tebi.😉

  11. samo nemoj na lito da te uhvati dalmatinska fjaka


Kategorije

%d bloggers like this: