Objavio: goranmuric | 02/02/2010

Kilometri

Vidim da je dosta dobar odaziv u anketi sa strane i moram priznati da sam malo iznenađen rezultatima. Najviše me iznenađuje broj ovih koji trče manje od 50km tjedno. Ne znam da li su to glasali ljudi koji su slučajno zalutali na blog, a ne bave se atletikom, ili mi blog dosta posjećuju skakači, bacači i sprinteri.🙂 S druge strane, iznenađen sam koliko malo glasova ima za odgovor “50 – 70km” jer je to tjedna kilometraža koju radi većina juniora i juniorki po atletskim klubovima, naravno onih koji se bave srednjim i dugim prugama. Za to imam jedno logično objašnjenje, a to je da oni ni ne broje kilometre pa nisu ni glasali. Ja sam počeo zbrajati kilometre tek kad sam počeo trenirati za maraton. I prije sam vodio dnevnik treninga, ali nikad me nije zanimalo koliko skupim kilometara tjedno ili mjesečno. Važnije mi je bilo koliko sam brz na treninzima. Ovih 12 glasova za opciju “70 – 90km” su uglavnom glasovi trkača i trkačica koji trče polumaratone i maratone i to je sasvim pristojna i (rekao bih) optimalna tjedna kilometraža za nekog kome trčanje nije najvažnija stvar u životu.🙂 Ova tri sa “90 – 120km” su već malo zabrijali, a onog usamljenog s više od 120km tjedno ne bih ni komentirao.🙂 Taj sigurno nema puno prijatelja…

“Miles make a champion”

To je poznata izreka Arthura Lydiarda i uglavnom je točna, uz jedan “ali”. Ja bih to rekao ovako: bez puno kilometara ne možeš postati šampi(nj)on, ali puno kilometara nije garancija da ćeš uistinu to i postati. Ovo se odnosi na duge, a rekao bih i srednje pruge. Jer da samo milje čine prvaka, onda bi svi postupno dizali kilometražu do 200 – 300 kilometara tjedno i svi bi na kraju trčali maraton 2:04. A trči ga samo nekoliko sretnika iz Afrike. Puno je važnije kako se ti kilometri rade, nego koliko ih se napravi. Naravno, na jednom vrhunskom nivou gdje se pretpostavlja da svi rade jako veliki volumen treninga. Redovito pratim blog jednog od najboljih bijelih trkača današnjice, Dathana Ritzenheina, i nedavno je pisao o tome kako on još od srednje škole radi 100+ milja tjedno. A sad ima 27 godina pa je lako izračunati koliko je to kilometara napravljeno u proteklih desetak godina. Trenutno čak ni ne radi puno više kilometara od mene (ako su podaci koje iznosi točni), ali ona zaliha od zadnjih deset godina, uz talent kojeg ja nemam, a on ima i još pokoju sitnicu, daju mu prednost od pola sata na maratonu.🙂

No povećanje kilometraže nije proporcionalno poboljšanju rezultata na maratonu. Ja sam svoj prvi “ravni” maraton (Split, 2006.) trčao 2:47:01 s maksimalnom mjesečnom kilometražom od 373km, dok su prethodna dva mjeseca bila 283 + 313 kilometara. Znači niti 1000 kilometara u tri mjeseca. Po tome bi ispalo da sam prilično talentiran maratonac.🙂 Da stvar bude još i bolja, ni onih 2:40:55 iz Zagreba 2007. nisam napravio na puno većoj kilometraži. Samo sam bio iskusniji za par maratona i napravio sam nekoliko specifičnih maratonskih treninga. A onda sam prešao na maratonske treninge i veliko povećanje volumena mi nije donijelo jednako veliki napredak u rezultatu. Mjesečnu kilometražu sam u zadnje 2-3 godine postupno povećao za duplo u odnosu na 2007. godinu, a na maratonu sam se popravio za 1,7%.🙂 No nisam izgubio nadu. Stalno imam u glavi onaj kineski bambus o kojem sam pisao i dalje ga zalijevam. Možda jednog dana naraste. Ako neće ove godine, valjda će slijedeće. Ako neće slijedeće, možda… A malo sam i promijenio treninge, to valjda dođe nešto kao kad prijeđeš sa standardnog zalijevanja, na “kap po kap”.🙂

Malo sam se potrudio pa sam se dao u zbrajanje kilometara iz vremena kad sam trenirao za 1500 i 3000m. Baš me zanimalo koliko će to ispasti. Uvijek sam vodio detaljan dnevnik treninga tako da sam imao sve potrebne podatke, pisao sam čak i pretrčane kilometre na faksu. U zbrajanje sati se nisam upuštao jer bi me to dovelo do zaključka da sam u nekim periodima trenirao i po 30 sati tjedno (15 sati na faksu + 15 sati treninga), ali to ipak nisu realni podaci. Sat rukometa ili košarke nije kao sat trčanja, ali sat hrvanja ili gimnastike… Uf, bolje da se ni ne prisjećam.🙂 A zbrajanje kilometara me dovelo do slijedećih rezultata:

– u sezoni kada sam trčao 3000m 8:54,79 nisam nijedan tjedan napravio više od 85km, čak ni u bazi. Obično je ta brojka bila oko 70km/tjedan što bi bilo oko 300 kilometara mjesečno. Ali osim trčanja radio sam jako puno raznoraznih skokova i vježbi u teretani pa sam tako 10.11.2002. “benčao” 77,5kg što je 125% moje tadašnje (a i sadašnje) težine. Nisam radio puno kilometara, ali sam tokom cijele godine bio “brz”. Uvijek sam mogao napraviti 10km za 36-37min, 16km za 4min/km, a sad su mi to treninzi za koje moram proći posebne psihičke pripreme. Barem u ovo doba godine. Našao sam zanimljiv podatak da je utrka “4 Trga” prije bila u 12. mjesecu i da sam bio 6. sa 16:04. Uz to stoji opaska da je bilo dosta dobro, ali da sam mogao bolje u 4. kilometru.🙂 Ne sjećam se ni trke ni 4. kilometra. Samo mi se kroz maglu čini da je Paripović pobijedio te godine. Još sam svašta našao po tim sveskama, pola toga se ne sjećam, a bilo je prije svega 7-8 godina.

Koji put mi dođe da uzmem te sveske i počnem trenirati po njima sve iznova. Al ne bi sigurno to bio onakav gušt kao tada. To je bila ekipa, Cappy, Lili, ja i još par mlađih dečki. Svaki trening je bio težak, ali i zabavan. I to mi sad najviše fali. Mogao bih sad o tome pisati satima, ali Jarun me zove. Možda dobra tema za neki novi post.


Responses

  1. Knjige, knjige… knjige su zakon… a kako će ti tek biti zanimljive za 25 godina… nećeš vjerovat da si to ti trčao…

  2. E da si objesio tenisice o klin nakon Zagrebačkog ’07 mogao si se cijeli život hvalit da si mogao trčati 2.08 samo da si imao (vremena/volje/bilo koji drugi izgovor) za povećanje kilometraže.


Kategorije

%d bloggers like this: