Gledam Igre, mrzim čigre

Otkad znam za sebe doma smo imali neke kućne ljubimce. Najprije su to bili papagaji Pero I i II (zeleni i plavi), zatim smo u veljači 88. kupili pekinezera Bobi(t)a, onda sam imao hrčka Hrču pa zamorca po imenu Dale Cooper. 🙂 Tu su još kratko bile tri kornjačice, zlatna ribica, a Bobita je 99. zamijenila pekinezerica Luna. Od 98. imamo i ovčara po imenu Šaro, a i brat je imao Chipa, a sad ima Ajka (Ike). Othranio sam i jedno janje (Petka) na dudu, a i sad me svako jutro budi Mic. Mjau! Mjau! 🙂 Koja je poanta ovog nabrajanja? Stvar je u tome da sam oduvijek volio životinje i brinuo se za njih, a u subotu me jedna skupina aktivista indirektno prozvala da to nisam. Radi se o prosvjedu protiv iskorištavanja životinja u “krznene” i slične svrhe što 100% podržavam, ali kakve to veze ima s Olimpijskim igrama?! Ti isti aktivisti su na svom skupu pozivali ljude da ne gledaju Olimpijske igre u Vancouveru zbog toga što Kanađani ubijaju mlade tuljane zbog krzna. Kao na taj način ćemo pokazati svoju ljubav prema životinjama. Moram priznati da me to pogodilo. Budući da sam veliki ljubitelj Zimskih Olimpijskih Igara i gledam prijenose po par sati dnevno, a zatim sutra još i snimke, zapitao sam se kakav sam ja to čovjek. Gdje je nestala ona moja ljubav prema životinjama iz djetinjstva? Uglavnom, hoću reći da su mi glupi ti aktivisti koji se bore za jednu stvar, a onda indirektno osuđuju i drugu. Ako ne voliš sport javno to reci, a nemoj to zapakirati u ljubav prema životinjama. A kad još izaberu način kao oni prosvjednici u Vancouveru koji su porazbijali pola grada, mislim si jadne te životinje kad se ovi debili bore za njihova prava. 🙂 Općenito sam protivnik svih tih ekstremnih skupina, bilo političkih, religijskih, sportsko-fanatičnih ili ovakvih ekološki osvještenih. Sad sam se sjetio prošlogodišnje humanitarne utrke koja je održana na nasipu za pomoć jednom dječaku kad nas se skupilo 20-ak i bila je tu jedna skupina vegana koji su iskoristili priliku da bi promovirali svoj način života. I donijeli su karton bočica Jamnice ili neke druge vode i nisu htjeli dati bočicu jednom trkaču i meni prije starta jer mi nismo vegani. WTF??? Dakle, da zaključim, iako sam se skroz pogubio :-), gledanje ili negledanje Olimpijskih igara na TV nema nikakve veze sa zaštitom životinja. Nisam ja manji ljubitelj životinja jer sam “uživo” navijao za Ivicu Kostelića, Natka Zrnčića – Dima i Jakova Faka! 😛

Kratko i o treninzima

Prvi tjedan intenziteta je iza mene. Napravio sam tri dobra jaka treninga i između njih dosta rekuperacijskih (Ćirin izraz) trčanja. I jučer laganu dužinu od 3h30min. A napokon je i zatoplilo pa će se sada moći još više i bolje trenirati. Jedva čekam prvo trčanje u kratkim hlačicama i majici kratkih rukava. Dosta mi je uskih tajica, majica i šuškavaca! 🙂 U usporedbi sa prošlom godinom prve intervale sam napravio za 6-7sek po kilometru brže. Ako se po jutru dan poznaje… 🙂 No vidjet ćemo vrlo brzo.