Objavio: goranmuric | 28/02/2010

Rezultat kojem se nisam nadao

Već sam nekoliko puta spomenuo kako sam loš prognozer svojih rezultata, a to se još jednom pokazalo točnim. Kad sam neki dan pisao kako bih bio zadovoljan rezultatom između 1:17 i 1:18 nisam lagao, stvarno sam tako mislio. Nisam ni pomišljao na trčanje osobnog rekorda. A kad tamo 1:13:55! U prvoj “pravoj” trci ove godine i to još po nasipu koji nije baš idealna podloga za jako brzo trčanje. Ima i jedna olakotna okolnost, a to je da je staza vjerojatno bila malo kraća, nekih 200m. Ne treba to zataškavati. To sam skužio još prije nego sam prošao ciljem. Kad sam na Savskom mostu, na kilometar od cilja vidio prolaz 1:10:35 bilo mi je sve jasno. Al sam zato onda još jače stisnuo, kad već idem rekord neka bude i ispod 1:14. Za koju godinu se ionako nitko neće sjećati da je staza kraća i ostat će zapisano da sam trčao polumaraton ispod 1:14.🙂

Od samog početka trke sam nametnuo vrlo jak tempo i izbio na čelo kolone od 200-tinjak trkača i trkačica. Nakon kilometra sam čuo po šumovima iza leđa da mi se priključio još jedan trkač, ali nisam znao tko je to. Ne volim se okretati na utrkama pa nisam ni sad. Po licima koja sam vidio na startu mogao je to biti ili Drago Paripović ili Hrvoje Kovač. Možda i Krešimir Balaško, ali kao trener sam mu preporučio da krene malo sporije.🙂 Poslije par minuta sam zaključio da bi to ipak trebao biti Parip jer sam s Hrvojem trčao brojne trke i znam kako se ponaša na utrkama. On praktički ne zatvara usta u prvih nekoliko kilometara, a ovaj nije ni riječi prozborio.🙂 Nisam se obazirao na konkurenta nego sam nastavio trčati zacrtani tempo kao da sam na treningu. Do 5. kilometra sam se tako i osjećao, noge lagane kao da se malo brže rastrčavam. No onda je vjetar malo pojačao u prsa i trebalo se više mučiti. Pokušavao sam držati isti tempo, ali sam ipak malo pao. Ali sam se zato malo više koncentrirao na Dragu koji mi je non stop bio iza leđa i nije mi se nijednom ukazao na ramenu. Nisam htio igrati ulogu zeca pa sam radio sitne promjene tempa i mijenjao stranu tako da i on malo osjeti vjetar. Moram priznati da mi je to bilo zabavno i brže mi je prošlo vrijeme do 10. kilometra kojeg sam željno išćekivao zbog okrepne stanice, ali još više zbog vjetra u leđa. Prolaz na 10. kilometru mi je bio 36:14 i u tom trenutku sam znao da će rezultat na kraju biti puno bolji nego sam priželjkivao. Tada sam počeo razmišljati o 1:15 jer sam osjećao da se nisam previše potrošio i da ću u drugom dijelu moći dignuti tempo za 5-6 sekundi po kilometru. A tako je i bilo. Već je prvi kilometar s vjetrom u leđa bio 3:29, a takav je bio i slijedeći. Ali Paripović mi je i dalje dahtao za vratom, no osjećao sam da mu je sve teže jer sam mu par puta pobjegao 5-10 metara. Zatim smo došli na dio koji se trči uz šljunčaru i to mi je bio najteži dio utrke. Taj dio staze je malo nakošen i tražio sam najidealniju stazicu za trčanje pa sam tako dosta trčao po jako mekanoj podlozi i počeo sam osjećati zatezanje u ložama. Ali čim smo se vratili na nasip sve je to prošlo, još sam malo ubrzao nakon stepenica i Drago je pustio. Moram priznati da sam osjetio olakšanje. Nije mi bilo toliko važno hoću li pobijediti ili ne, uostalom Drago je takva legenda trčanja da mi uvijek imponira kad sam toliko dobro spreman da se mogu utrkivati s njim. Sjećam se utrka (ne tako davno) kad je dolazio na cilj 10 minuta prije mene. Olakšanje sam osjetio jer sam ponovno mogao trčati svoju utrku, svoj tempo, bez grča. Nisam usporio, već sam zadržao istu brzinu, ali korak mi je postao nekako lakši. I onda sam negdje na 18. kilometru susreo Dražena Dinjara koji je iskoristio kratku utrku na 5km za trening. Napravio je 2x5km za 16:23 i 16:05 i onda je još u trenirci iz rastrčavanja napravio zadnja 3km sa mnom u tempu oko 3:30/km. To mi je puno pomoglo jer sam uhvatio istu kadencu kao on, a budući da je za glavu viši od mene trebao sam trčati dugim koracima. Stigli smo čak i malo popričati što mi je dokaz da imam još rezerve i da bi mogao skinuti još koju minutu na polumaratonu u slijedeća dva mjeseca. Jer iako je ova staza malo kraća, vjerujem da bih na cesti danas postigao još bolji rezultat. No to trčanje uz Dražena mi je pokazalo i da moram još jako puno trenirati ako hoću jednog dana trčati utrke s njim. Nevjerojatnom lakoćom je trčao pored mene, kao da je tek krenuo trčati, a imao je jak trening u nogama.


Ja na 16. kilometru – by: utrke.net

Moram se pohvaliti da mi je ovo prva pobjeda na jednom polumaratonu, mislim i da mi je prva pobjeda uopće na nekoj vanstadionskoj utrci koja nema humanitarni karakter.🙂 I koja nije kros ili brdska liga… Malo manje od dvije minute iza mene u cilj je stigao Drago, a onda još malo iza njega Hrvoje. A iza Hrvoja Krešo kojem je malo falilo za osobni rekord. I onda dalje sve veća gužva u cilju. Uskoro je stigao i Goran Pongračić koji će vjerojatno danas na svom blogu opisati kako je skinuo osobni za dvije minute. Ako već nije…🙂 Odma iza njega moj prvi zagrebački cimer Ante Mimica koji nevjerojatno napreduje iz trke u trku. Prije 12 mjeseci je istu trku trčao skoro 14 minuta sporije, a od Stareka je napredovao ogromnih pet i pol minuta. Ante, svaka čast! Ali pripazi malo, takav napredak obično slijedi stagnacija ili u gorem slučaju ozljeda. Ali tko sam ja da ti dijelim savjete, ti si ipak dr.sc.🙂 I Kristina je trčala svoj prvi polumaraton nakon dvije godine. Imala je zadatak trčati u tempu 5min/km zbog maratona kojeg će trčati za dva tjedna. Bila je točna ko švicarski sat i lakog koraka utrčala je u cilj. Bilo je tu još puno meni dragih trkača i trkačica i koliko vidim svi su istrčali rezultate kojima su zadovoljni. Baš mi je drago da svi dobro treniraju i lijepo je vidjeti sve veći broj trkača na utrkama.


Kristina na 16. kilometru – by: utrke.net

I za kraj, od srca čestitam Ivici Kosteliću! Čovjek je stvarno poseban sportaš i nakon svih problema koje je imao, odskijati ovako na Olimpijskim igrama… To zaslužuje naklon do poda. Ne samo za medalje već i za odlične nastupe u ostalim disciplinama.


Responses

  1. Čestitke na trci! Danas sam joggirao na jarunu ali kad ste protutnjali pokraj mene nisam stigao ni reći “bravo”. Čak sam prvo mislio da imaš ogrtač ko supermen-onda sam skužio da su to ruke čovjeka iza tebe;))

  2. Čestitam !
    Siguran sam da će ti ovo i dodatno podignuti motivaciju koja je izgleda ionako na vrlo visokom nivou.

  3. Hvala obojici. Je, motivacija je na vrlo visokom nivou i moram paziti da sad ne pretjeram s treninzima, a pogotovo s utrkama. Tako sam večeras odlučio da u četvrtak neću na kros ligu kao što sam planirao jer me strah da se neću moći kontrolirati i da bih mogao ići prebrzo. A to automatski povećava mogućnost ozljede. Zato je bolje napraviti tempo trening taj dan.

    Gorane, čestitam i ja tebi još jednom. Pročitao sam što si pisao i ne bih rekao da sam bio šokiran kad sam te vidio u cilju. Mislim da si više ti bio šokiran kad si vidio vrijeme.🙂 A bit ćeš šokiran i u Trevisu…

  4. Svaka čast ! Sada dalje oprezno, da se što bolji rezultata napravi na Turopoljskoj trci…( ove godine bi se mogao pomaknuti za pet mjesta prema gore ???, ako ne bude nekih opakih Mađara🙂 ?? )

  5. Čestitke na prvoj polumaratonakoj pobjedi!

  6. Bravo, Gorane!!! Čestitam! A čestitam i Kristini (koja mi je ZABORAVILA spomenuti da si pobijedio! Bubreg, Škeve, bubreg! ;)))))

  7. Gorane cestitam!!! i Kristina!!! Nadam se da ce ovaj ravnica maraton biti jos brzi nego prosle godine🙂


Kategorije

%d bloggers like this: