Objavio: goranmuric | 07/03/2010

Ekipno prvenstvo Hrvatske u krosu

Danas je u Sv. Petru u Šumi održano ekipno prvenstvo Hrvatske u krosu na kojem je s jednom ekipom sudjelovao i moj klub. Jednom, ali vrijednom! Sudjelovali smo na najduljoj utrci – seniorskoj na 12km i ekipno smo osvojili 3. mjesto. To je ostvarila ekipa AK “Veteran” u sastavu Krešimir Balaško, Lovelos Slovinac, Martin Dubovečak i moja malenkost. Ovim putem još jednom bih čestitao i zahvalio se svim dečkima na odličnom nastupu, svatko od nas je danas dao 120% od sebe (kao nogometaši) i ostvarili smo jako dobar plasman. Bravo!

Meni osobno, ovo je bila jedna od najboljih utrka u životu. Možda čak i najbolja. Osvajao sam i bolje plasmane na utrkama, ali današnje 4. mjesto u vrlo jakoj konkurenciji mi je posebno drago. Nije mi bitan ni rezultat, ni plasman, već način na koji sam trčao trku. Nezahvalno je pisati o sebi u superlativima, ali meni je to danas stvarno bilo super.🙂 Ovo je bilo prvi put da sam na jednom krosu bio neki faktor u utrci, a ne samo prolaznik koji će se zaletiti prvi krug i kasnije tonuti sve dublje i dublje u poretku. Od samog početka sam se osjećao dobro i vidio sam da bi to mogao biti moj dan. Proučavajući startne liste uočio sam barem 6 trkača koji imaju bolje rezultate od mene i za cilj sam si postavio plasman među prvih pet. Znači, da pobijedim dvojicu od tih šest. I od samog starta se izdvojila upravo ta sedmorka: Slavko Petrović, Drago Paripović, Dejan Patrčević, Gordan Petković (svi na P), Vedran Lozanov, Zoran Žilić i ja. Na početku je malo vodio Petković, zatim Paripović, a onda nakon dva i pol kruga ja preuzimam glavnu ulogu u trci i to moje “glupiranje” je trajalo sve do ulaska u 11. kilometar. U tih 7,5km sam napravio bezbroj promjena, neke su bile uvjetovane konfiguracijom terena (uglavnom sam se svaki put strmopizdio nizbrdo), a neke plod mašte i dobrog osjećaja u nogama. I te moje promjene i konstantno jak tempo (oko 3:30/km) su napravile veliku štetu početnoj grupi. Nakon 10km sedmorka se pretvorila u četvorku, a ubrzo nakon toga i u trojku, a najslabija karika sam nažalost bio ja.😦 Slavek i Žile su napravili naglu promjenu, ja sam ostao u brzini niže, a Dejan ih je s malo zakašnjenja uspio uloviti i pratio ih je sve do završnih 200-300m. Ja sam taj 11. krug imao prvu i jedinu krizu na trci, ali sam se u zadnjem krugu ipak trgnuo i nisam dozvolio da me netko prestigne.

Inače, trčalo se u ne baš idealnim uvjetima. Uglavnom sunčano vrijeme, ali temperatura od 4-5 celzijevaca praćena jakom burom. No to je više smetalo za praćenje ranijih utrka nego za samu utrku u kojoj sam trčao. Staza prava za kros: puno trave, malo makadama, puno izmjena uzbrdo – nizbrdo i malo ravnih dijelova. Trčao sam na ovoj stazi već dva puta i nijednom mi se nije svidjela. Ali nije bio problem u stazi, već u meni. Kad dođeš spreman na utrku onda ti ništa ne smeta. Prije dvije godine sam današnji tempo trčao na utrci od 4km. A danas sam 12km išao 42:23 (3:32/km). Sjećam se nekih prolaza:

1km – 3:25
4km – 13:55
6km – 21:02
8km – 28:05
10km – 35:20

Ne volim preračunavanja “što bi bilo kad bi bilo”, ali ovih 3:32/km sigurno vrijedi desetak sekundi po kilometru brže u “laboratorijskim uvjetima”.🙂
Da sam dobro trčao govore mi i čestitke mnogih trkača i trenera koji su bili u trci ili uz stazu. Gotovo svi su mi rekli da sam ih jako iznenadio i da sam otrčao vrlo hrabru utrku. Neki misle da sam mogao možda i bolje da se nisam previše trošio na čelu utrke. Ali ja sam od samog početka znao da Petrovića i Žilića teško mogu (da ne kažem ne mogu) pobijediti i cilj mi je bio slomiti što više ostalih. I osim Patrčevića svi su posustali. A Dejan je stvarno jak trkač. Prvi put sam ovako trčao uz njega i čovjek kao da nije disao na tempu 3:30/km. Nema osnovnu brzinu kao Slavko ili Zoran pa ne može finiširati s njima, ali činilo mi se kao da bi u tom tempu mogao jaaako dugo trčati. Od “čestitara” me se najviše dojmio Gogo koji mi je iskreno čestitao na dobroj utrci i rekao mi je da mu je baš drago zbog mene. Gogo, čestitam i ja tebi još jednom ovim putem. I moram priznati da sam se posebno trudio da pobijedim Tebe. Ne zato što si triatlonac,😉 već zbog toga što si odličan trkač i zbog toga se posebno veselim što sam danas bio ispred Tebe.🙂

I još ću po mnogočemu pamtiti današnji kros: po druženju s trkačicama i trkačima iz MK “Velika Gorica” s kojima sam putovao u Istru, susretu s nekim trkačima koje dugo nisam vidio, upoznavanju nekih novih ljudi koji vjerno prate ovaj blog. Nažalost neke prijatelje-ice nisam uspio “uloviti” uz stazu i osobno im čestitati, pa im ovim putem čestitam. To se posebno odnosi na Barbaru B.🙂 A neke druge, na još veću žalost, nisam mogao izbjeći. I za kraj, zahvalio bih se svim Agramovcima na podršci i navijanju tokom cijele utrke.

REZULTATI


Responses

  1. Pošto si najavio da ćeš u Trevisu ići lagano možemo očekivati rezultat oko 2:33 🙂

  2. Kako si navalio, uskoro će i tih par što su te dobili gutati prašinu…

  3. Hvala Goran, i tebi sve čestitke. Išao si stvarno odlično, vidi se da si u životnoj formi. Ne znam da li si čuo, ali bodrila sam te😉 .
    I da, stvarno si dosta njih iznenadio (naravno one koji ne prate blog😉 .
    Čestitam i za Moniku, super je išla!

  4. GoRun, krivo si interpretirao moj odlazak u Treviso. Sad će ljudi mislit da ja tamo idem na trening, a ustvari idem kao podrška Kristini. A možda i istrčim 2:33, ali to će onda značit da će Kristina počet dobro dobro zarađivat na trkama.🙂

    @abrlić: neće to bit tako skoro.😉

    Barbara, hvala. Čuo sam sam svakog tko je navijao uz stazu, ali nakon nekoliko krugova svi su mi glasovi postali isti.🙂

  5. zašto mene nema niti na jednoj slici:)?

  6. dobar – vrlo dobar – odličan

  7. @lima: nisi bio blizu kad je postalo zanimljivo.🙂

  8. Od srca želim čestitati na današnjoj utrci. Znao sam da si jak ali nisam znao da si baš toliko jak. Puno sreće u nastavku karijere…

  9. A Mato, ti pričaš kao da imaš 300 godina i na putu si za groblje slonova :)))…

  10. Čestitamo svim dečkima! Mogli biste malo i po Medvednici🙂🙂🙂

  11. Muriću, nisi trebao dati 120 % od sebe, Slavko je dao jedva i 70 % kao i Žilić. Dečki su napravili lagani tempo-trening.🙂 Moj trener je najbolji i nitko ga ne može prestići🙂

  12. Briga me koliko su drugi dali od sebe. Ja sam došao na utrku, a na utrci uvijek idem najbolje što mogu. Koji put budem dobar koji put loš. Tako to ide u životu. A drago mi je da je njima to samo 70%. Šteta što neće u Poljsku na Svjetsko prvenstvo jer bi i Bekele imao problema s njima.🙂

  13. 70%, baš…

  14. Bitno je učestvovati, svaka pohvala za tekst i slike🙂 pozdrav


Kategorije

%d bloggers like this: