Objavio: goranmuric | 21/03/2010

Turopoljska trka

Pred početak sezone Turopoljsku trku sam označio kao jednu od važnijih utrka u proljetnom dijelu sezone. Ona mi je trebala poslužiti kao prvi test pred maraton, da vidim di sam u odnosu na prošlu godinu. No stvari su na kraju pošle skroz drugim tokom. Već prve trke su pokazale veliki napredak u odnosu na ranije sezone, a i na treninzima sam pokazao dobru formu. I dalje sam ostavio isti cilj za polumaraton u Velikoj Gorici (1:13:30), ali sam se potajno nadao da bih mogao i bolje. Pogotovo nakon treninga kojeg sam napravio prošlu subotu prije puta u Treviso. Ali onda mi se dogodila ta prehlada koja me malo izbacila iz ritma i sve do jučer nisam znao da li ću uopće trčati trku danas ili ne. Cijeli tjedan sam trčkarao 6-12km, a jedino sam u četvrtak otišao na kros ligu da vidim da li uopće mogu trčati brzo. Bez puno muke sam otrčao 5km za 17 minuta, ali ne mogu reći da sam se dobro osjećao. Najgore mi je bilo za disanje. Pri svakom udahu sam osjetio kako me nešto sječe u grlu i plućima. A navečer sam opet kašljao kao i dva dana prije. No petak i subota su bili puno bolji, ali onda se pojavio novi problem; ovaj jaki vjetar koji i sada puše. Prognoza je bila takva da je bilo očito kako će vjetar igrati veliku ulogu na utrci. Ali kako drugima tako i meni, odlučio sam da idem na polumaraton pa kako bude bude. U najgorem slučaju napravit ću dobar tempo trening za maraton.

Jutros sam se jako dobro osjećao, nisam osjećao nikakvu malaksalost, a jedini podsjetnik da sam bio prehlađen je pun nos kad sam se probudio i povremeni kašalj popraćen hračcima.🙂 Nos sam sanirao flasterom “Diši lakše”, a kašalj s dosta tekućine prije starta. I na zagrijavanju mi se činilo kao da sam skroz ok, noge su mi bile lagane i nisam teško disao. Više sam se opterećivao vjetrom koji je od ujutro još malo pojačao. A onda je došao start i dosta sam dobro krenuo. Nakon par stotina metara sam došao na začelje vodeće skupine i tempo mi se nije činio jako brz. No nisam uspio otrčati s njima ni 100m, a već su pojačali pa sam ostao u manjoj grupi s Paripovićem i Luciom Kimani. Uskoro nam se priključio i Balaško koji je trčao utrku na 5km. Prolaz na 1. kilometru 3:20, na 2. 6:37, a na 3. 9:57. Do tada smo uglavnom trčali među zgradama tako da se vjetar nije osjetio. Ali sam zato ja osjetio kako mi je to malo prebrzo i pustio sam grupu. I to je bio ključni trenutak u trci i kraj lova na rezultat. Sad poslije trke kad se prisjetim tog trenutka žao mi je što sam pustio, a opet kad osjetim mučninu u želucu dok ovo pišem, možda je i bolje da nisam držao Paripa. Do kraja ga sigurno ne bih mogao pratiti, možda bih mogao trčati s Kimani, ali to mi što se poretka tiče ne bi donijelo nikakav napredak. Ubrzo me sustigla druga grupa u kojoj su bili Mario Vezilj, Enes Zulić i Ana Subotić. Ana je uskoro posustala, a u borbu s vjetrom od 4. do 7. kilometra krenuo sam s Mariom i Enesom. Tu je najviše posla napravio Enes koji je veći dio bio naprijed, a ja sam mu par puta malo pomogao. No moram priznati da mi je bilo puno lakše trčati u zavjetrini, rezultat ionako nisam ganjao. Kad smo opet krenuli niz vjetar malo sam pojačao i lagano se odvojio od “pratnje”, ali nisam uspio napraviti neku značajnu prednost pa smo u drugu rundu borbe s vjetrom krenuli opet zajedno. Tu nam je tempo skroz pao, 2km smo išli za 8 minuta i nitko nije htio malo jače povući. Kao da smo sva trojica čekali okret da krenemo u završni obračun.

Dok smo se tako gegali prema Zagrebu uspio sam pohvatati što se događa na vrhu utrke. Nepoznati Mađar se izdvojio na čelu, a pratili su ga Kodžo i Zoran Žilić koji je danas istrčao odličnu utrku. Na kraju je bio treći i istrčao je 1:09 što mu je osobni rekord za skoro minutu. Čestitam! Zaboravio sam napisati da je prvi favorit utrke Slavko Petrović upao u probleme već u prvom dijelu utrke i do kraja trke je trčao uz svoju atletičarku Lisu Christinu Stublić koja je na kraju zauzela drugo mjesto kod žena. Prije tog zadnjeg okreta sam vidio i da je Drago jako daleko i da odlično trči (na kraju je išao 1:12:50!), ali mi se Lucia nije činila nedostižna.

A kad smo se okrenuli pričekao sam oznaku 15. kilometra i krenuo u napad. Istrčao sam 16. kilometar za 3:18 i na taj način pobjegao Mariu i Enesu. Još sam dva kilometra trčao dosta jako, a kad sam skužio da Lucia nije blizu, do kraja utrke sam branio poziciju. U cilj sam utrčao s vremenom 1:15:59 što je daleko od željenog rezultata. Ali s obzirom na okolnosti i razvoj situacije u trci, dobro je. Na kraju mi se čini kako vrijeme i nije bilo tako loše za rezultat, već je bio problem u meni, tj. ipak nisam do kraja ozdravio. Ništa specijalno, ali par puta sam tokom trke osjetio laganu mučninu u želucu i možda bih čak skrenuo u Toi-Toi nakon 10. kilometra da je bio pri ruci.🙂 Na kraju sam sretan što sam došao do cilja sa solidnim rezultatom, dobrim plasmanom i nepotrošen do kraja. A za ljubitelje brojki, evo i prolaza po 3km: 9:57 -10:59 – 10:42 – 10:51 – 11:43 – 10:07 – 11:38 (3,1km).

REZULTATI – UKUPNO


Responses

  1. meni si se činio sasvim u redu na utrci, lijepo lagano si trčao za razliku od onih koji su umirali na stazi i u cilju

  2. Samo što nisam bio na Izboru za Miss, nego na atletskoj utrci.🙂

  3. Na pravi rezultat može se ići na 2-3 trke u ciklusu, ostalo su treninzi i zafrkancija, inače veća šteta od koristi.🙂

  4. Slažem se. Baš zato sam htio trčati na rezultat u Velikoj Gorici jer pravu priliku za osobni rekord u polumaratonu sad na proljeće više neću imati. Do Londona ću još samo u Sinj, a tamo staza nije za neke rekorde, ali ni ja ne bih smio ići u lov na rekord 14 dana prije maratona.

  5. koliko je na rezultat utjecao taj vjetar? ja to gledam da imam u jednom dijelu utrke vjetar u ledja, a u drugom u prsa, pa se to izjednaci:) ali sam od vise trkaca cuo da to nije bas tako, jer vjetar unisti tempo, i da je ovo u uvjetima bez ovako jakog vjetra za 2min bolji rezultat. jel to istina?

  6. Tu puno utjecaja ima da li trčiš sam ili u grupi. Znali su padati i svjetski rekordi u maratonu po vrlo vjetrovitom vremenu, ali tada su zečevi bili ti koji su vodili borbu s vjetrom, a favoriti su se skrivali iza njih sve do zadnjih 10km.

    A kad si sam onda ti vjetar puno više odmogne nego pomogne. Uzmimo npr. da bez vjetra trčiš 3:30/km. Kad je jak vjetar kao jučer onda uz isti trud ideš 4:00/km, a kad okreneš niz vjetar nećeš to moći nadoknaditi s par kilometara na 3:00/km. Eventualno ćeš ići 3:15-3:20/km. A ako pokušavaš što manje gubiti na ciljani tempo pa se jako trudiš da ideš 3:40/km u vjetar to te toliko iscrpi da poslije ni niz vjetar ne možeš ići puno brže. Uglavnom, znam samo jednog čovjeka koji tvrdi da vjetar ne smeta, svima ostalima jako smeta.🙂

  7. druga stvar kad je vjetar u leđa je ta da te nema više što hladiti nego se zbog fizičkog napora tijelo zagrijava i zatim znoji da bi se dogodio efekt hlađenja pa se gubi velika količina tekućine a onda organizam ne funkcionira više dobro

  8. Princip je sličan kao trčanje uzbrdo i nizbrdo po istoj stazi što možemo sami isprobati i zaključiti da onoliko sporije koliko smo trčali uzbrdo ne možemo nadoknaditi to trčanjem nizbrdo

  9. e super, hvala na pojasnjenju onda. sad sam dvostruko sretan😀

  10. kako si gledam malo duljinu staze di je bio najjaci vjetar i to da smo tuda dva puta prolazili rezultat bi se mogao vrednovati kao da je minutu bolji.

  11. Bit će bolje drugi put. Teško je čuvati se od ozlijeda i sličnog u dugoprugaškom trčanju (iskusio sam to i sam i shvatio da to nije za mene:-)


Kategorije

%d bloggers like this: