Turopoljska trka

Pred početak sezone Turopoljsku trku sam označio kao jednu od važnijih utrka u proljetnom dijelu sezone. Ona mi je trebala poslužiti kao prvi test pred maraton, da vidim di sam u odnosu na prošlu godinu. No stvari su na kraju pošle skroz drugim tokom. Već prve trke su pokazale veliki napredak u odnosu na ranije sezone, a i na treninzima sam pokazao dobru formu. I dalje sam ostavio isti cilj za polumaraton u Velikoj Gorici (1:13:30), ali sam se potajno nadao da bih mogao i bolje. Pogotovo nakon treninga kojeg sam napravio prošlu subotu prije puta u Treviso. Ali onda mi se dogodila ta prehlada koja me malo izbacila iz ritma i sve do jučer nisam znao da li ću uopće trčati trku danas ili ne. Cijeli tjedan sam trčkarao 6-12km, a jedino sam u četvrtak otišao na kros ligu da vidim da li uopće mogu trčati brzo. Bez puno muke sam otrčao 5km za 17 minuta, ali ne mogu reći da sam se dobro osjećao. Najgore mi je bilo za disanje. Pri svakom udahu sam osjetio kako me nešto sječe u grlu i plućima. A navečer sam opet kašljao kao i dva dana prije. No petak i subota su bili puno bolji, ali onda se pojavio novi problem; ovaj jaki vjetar koji i sada puše. Prognoza je bila takva da je bilo očito kako će vjetar igrati veliku ulogu na utrci. Ali kako drugima tako i meni, odlučio sam da idem na polumaraton pa kako bude bude. U najgorem slučaju napravit ću dobar tempo trening za maraton.

Jutros sam se jako dobro osjećao, nisam osjećao nikakvu malaksalost, a jedini podsjetnik da sam bio prehlađen je pun nos kad sam se probudio i povremeni kašalj popraćen hračcima. 🙂 Nos sam sanirao flasterom “Diši lakše”, a kašalj s dosta tekućine prije starta. I na zagrijavanju mi se činilo kao da sam skroz ok, noge su mi bile lagane i nisam teško disao. Više sam se opterećivao vjetrom koji je od ujutro još malo pojačao. A onda je došao start i dosta sam dobro krenuo. Nakon par stotina metara sam došao na začelje vodeće skupine i tempo mi se nije činio jako brz. No nisam uspio otrčati s njima ni 100m, a već su pojačali pa sam ostao u manjoj grupi s Paripovićem i Luciom Kimani. Uskoro nam se priključio i Balaško koji je trčao utrku na 5km. Prolaz na 1. kilometru 3:20, na 2. 6:37, a na 3. 9:57. Do tada smo uglavnom trčali među zgradama tako da se vjetar nije osjetio. Ali sam zato ja osjetio kako mi je to malo prebrzo i pustio sam grupu. I to je bio ključni trenutak u trci i kraj lova na rezultat. Sad poslije trke kad se prisjetim tog trenutka žao mi je što sam pustio, a opet kad osjetim mučninu u želucu dok ovo pišem, možda je i bolje da nisam držao Paripa. Do kraja ga sigurno ne bih mogao pratiti, možda bih mogao trčati s Kimani, ali to mi što se poretka tiče ne bi donijelo nikakav napredak. Ubrzo me sustigla druga grupa u kojoj su bili Mario Vezilj, Enes Zulić i Ana Subotić. Ana je uskoro posustala, a u borbu s vjetrom od 4. do 7. kilometra krenuo sam s Mariom i Enesom. Tu je najviše posla napravio Enes koji je veći dio bio naprijed, a ja sam mu par puta malo pomogao. No moram priznati da mi je bilo puno lakše trčati u zavjetrini, rezultat ionako nisam ganjao. Kad smo opet krenuli niz vjetar malo sam pojačao i lagano se odvojio od “pratnje”, ali nisam uspio napraviti neku značajnu prednost pa smo u drugu rundu borbe s vjetrom krenuli opet zajedno. Tu nam je tempo skroz pao, 2km smo išli za 8 minuta i nitko nije htio malo jače povući. Kao da smo sva trojica čekali okret da krenemo u završni obračun.

Dok smo se tako gegali prema Zagrebu uspio sam pohvatati što se događa na vrhu utrke. Nepoznati Mađar se izdvojio na čelu, a pratili su ga Kodžo i Zoran Žilić koji je danas istrčao odličnu utrku. Na kraju je bio treći i istrčao je 1:09 što mu je osobni rekord za skoro minutu. Čestitam! Zaboravio sam napisati da je prvi favorit utrke Slavko Petrović upao u probleme već u prvom dijelu utrke i do kraja trke je trčao uz svoju atletičarku Lisu Christinu Stublić koja je na kraju zauzela drugo mjesto kod žena. Prije tog zadnjeg okreta sam vidio i da je Drago jako daleko i da odlično trči (na kraju je išao 1:12:50!), ali mi se Lucia nije činila nedostižna.

A kad smo se okrenuli pričekao sam oznaku 15. kilometra i krenuo u napad. Istrčao sam 16. kilometar za 3:18 i na taj način pobjegao Mariu i Enesu. Još sam dva kilometra trčao dosta jako, a kad sam skužio da Lucia nije blizu, do kraja utrke sam branio poziciju. U cilj sam utrčao s vremenom 1:15:59 što je daleko od željenog rezultata. Ali s obzirom na okolnosti i razvoj situacije u trci, dobro je. Na kraju mi se čini kako vrijeme i nije bilo tako loše za rezultat, već je bio problem u meni, tj. ipak nisam do kraja ozdravio. Ništa specijalno, ali par puta sam tokom trke osjetio laganu mučninu u želucu i možda bih čak skrenuo u Toi-Toi nakon 10. kilometra da je bio pri ruci. 🙂 Na kraju sam sretan što sam došao do cilja sa solidnim rezultatom, dobrim plasmanom i nepotrošen do kraja. A za ljubitelje brojki, evo i prolaza po 3km: 9:57 -10:59 – 10:42 – 10:51 – 11:43 – 10:07 – 11:38 (3,1km).

REZULTATI – UKUPNO