Goran protiv Vulkana

Deset dana pred maraton meni je najveća briga vulkan na Islandu. Nisam baš pratio informativne emisije pa ne znam koliko dugo će taj pepeo letjeti po Evropi, ali čuo sam kad je Vakula najavio da bi oblak mogao i do nas doći. U jednu ruku je dobro da se to dogodilo ovaj četvrtak, a ne onaj slijedeći kad mi putujemo za London, al što ako to potraje malo duže? Ne želim ni zamišljati do kakvih bi komplikacija moglo doći ako zračni promet bude blokiran još sedam dana. Naravno, ja gledam samo sebe, a vjerojatno je danas netko propustio i nešto važnije od utrke zbog te situacije. No meni je sad ta utrka centar svijeta, sve se vrti oko nje. Po cijele dane razmišljam o nekim stvarima vezanim za putovanje, ne toliko o samoj trci. Budući da se do sada nikad nisam vozio avionom (a ni Kristina), niti bio u tako velikom gradu, moram priznati da puno energije trošim na neke stvari kojima se inače ne zamaram kad idem na maraton. I to je prednost utrka kod nas. Ideš u Sinj, spakiraš torbu, uzmeš par stotina kuna i trči. Ideš u Veliku Goricu sjedneš na tramvaj, bus i eto te na startu za sat vremena. A sad sam morao početi organizirati izlet već u 10. mjesecu čim sam saznao da sam izvučen na lutriji. Do kraja mjeseca je trebalo platiti startninu, do kraja godine kupiti avionske karte, početi razmišljati o smještaju… I baš bi trebalo da mi to sad sve propadne zbog nekog vulkana, koji čak i nije onaj pravi vulkan kako ga svi zamišljamo, nego se skrio ispod glečera i baš se sad sjetio eruptirati nakon što je 200 godina spavao.

Al neka se to sve smiri za sedam dana i opet me čeka puno briga. Dobro sam se raspitao kod ljudi koji su već posjetili London kako doći s Lutona (manji aerodrom pokraj Londona) do centra Londona i mislim da tu neće biti problema. Postoji vlak, postoji bus, i već ćemo nekako doći do centra. Zatim će trebati doći do hotela. U najgorem slučaju uzet ćemo taksi, reći vozaču Earl’s Court, ostaviti mu nešto funti i onda smo mirni. I tu je kraj brigama. Budući da putujemo u četvrtak imamo dovoljno vremena da pronađemo Expo gdje treba preuzeti broj, zatim start i cilj. U dva dana ćemo valjda skužiti i tu podzemnu, kamo vozi, da li vozi do starta i sl. Od cilja do hotela mi se ne čini puno. Po kartama bih rekao 3-4 kilometra što će mi biti lijepa šetnja nakon što istrčim maraton. I prilika da malo razgledam London jer nemam namjeru “sightseeing” prije maratona. Ostajemo u Londonu do utorka ujutro tako da će cijeli ponedjeljak biti slobodan za razgledavanje Buckinghamse palače, Trafalgar Squarea, Piccadilly Streeta, Big Bena i ostalih londonskih znamenitosti. Danas smo Kristina i ja bili u Algoritmu i kupili smo si nekakav vodić za London i kartu tako da nam ne bi slučajno nešto promaklo. I još me jedna stvar muči, čak i malo više od samog odlaska u London, a to je odlazak iz Londona. Naime, let za Zagreb nam je iz istog tog Lutona u 7:55 ujutro i to mi se čini kao problem. Al se nadam da London ima bolji noćno-ranojutarnji javni prijevoz od Zagreba. Najmanje što nam treba je da ostanemo u Londonu bez novaca za povratak. 🙂

Ma išli su i drugi ljudi negdje prvi put pa se nisu (svi) izgubili, valjda nećemo ni mi. 🙂 Ajmo sad na sportske teme. Danas dok sam trčao, a radio sam prvi pravi trening nakon polumaratona, dosta sam razmišljao o taktici za maraton. I razmišljanje se svelo na tri plana:

1. ZIHERAŠKI

Cilj je 2:34:59 i ajmo to što sigurnije odradit. Kreni malo sporije od 3:40/km, zatim nakon nekoliko kilometara ustali na tempo 3:39-3:40/km, prođi pola staze za točno 1:17:30 i pokušaj u drugom dijelu biti bar sekundu brži. Možda po polumaratonu možeš i brže, ali sigurno je sigurno. Ovako ćeš istrčati dobar rezultat, a možda ti ostane još rezerve da možeš 6 dana poslije na Kamešnicu. 🙂

2. AKO TI 100 LJUDI KAŽE DA MOŽEŠ, ONDA MOŽEŠ

A svi mi govore da mogu 2:32 – 2:33. I ja si to govorim. I vjerujem da mogu. Ali… Mislio sam i na jesen da mogu 2:36 pa nisam mogao. No sad sam puno spremniji, to puno ne znači 3-4min, nego 10-15min. Ovaj plan zahtjeva krenuti od početka u tempu ispod 3:40/km, proći polovicu na 1:16 i gristi do kraja. Po prošlogodišnjim rezultatima na tom nivou je bilo 30-ak trkača tako da će grupa na početku biti velika, a u drugom dijelu će biti puno utrkivanja.

3. HAZARDER

Treći plan je poslušati Dinjara i krenuti na 2:30. Pa ako ne uspijem uvijek imam koga okriviti. 🙂 Razmišljam da će vjerojatno najveća grupa biti za 2:30, možda bude i neki zec za taj rezultat (iako čisto sumnjam da stavljaju zečeve za tako brza vremena) pa zašto ne trčati 3-4 sekunde po kilometru brže u velikoj grupi. Možda je to lakše nego malo sporije u maloj grupi ili još gore sam. Na kraju krajeva, ako puknem pa odem 2:45, i još skužim da u rezultatima nema prolaznih vremena, uvijek mogu na blogu napisati da sam u London išao turistički i kako mi je to bio dobar trening za Plitvice. Jer ipak, to je državno… 😉

Na kraju treninga, a radio sam ukupno 14,3km od čega središnjih 8km za 29:10 (znači tempo 3:38/km), sam se odlučio za plan br. 2. Danas mi nije bilo teško trčati u tom tempu, ali nije bilo ni lako. Još dosta osjećam umor od nedjelje, noge su teške, ali nema nikakvih bolova ni tegoba. No dosta toga ovisi i o vremenu. Svaki dan gledam londonsku prognozu za 25.4. i svaki dan je drukčija. Ali čini se da ne bi trebalo biti prevruće, ali ni prehladno. Samo što jedan dan najavljuju suho vrijeme sa 16-17 stupnjeva, a drugi dan mogućnost kiše i 13-14 stupnjeva. A nije loše ni jedno ni drugo. Ali da mogu birati, izabrao bih 10 stupnjeva i suho, a hoće li biti sunčano ili oblačno tako mi svejedno. Za jednu stvar se ne moram brinuti, tj. za dvije. Dugo sam tražio idealne patike za trku i sad sam ih našao. Našao sam čak i idealne čarape. Nabavio sam i dres od reprezentacije (ako se slučajno nađe neki Hrvat uz stazu da me prepozna i navija) tako da sam što se obuće i odjeće tiče miran. A ne moram brinuti ni koliko gelova ponijeti sa sobom i kako da me na 35. kilometru čeka sok. Naime, na Londonskom maratonu okrijepne stanice počinju od 3. milje i dalje svaku milju dijele vodu i energetski napitak. A na 14. i 21. milji dijele se i gelovi. Kao da su mene pitali. 🙂 Još se samo moram naviknuti na te milje, ali to mi se čini psihički lakše od kilometara. Puno lakše izgleda 26 milja od 42 kilometra. Ciljani prolazi su oko 5:50 po milji. A bit će označeni i kilometri, ali samo svakih 5km. Još sam u nedoumici da li stiskati prolaze na svake 3 milje ili svakih 5km? 🙂

Ima tu još puno stvari o kojima razmišljam, ali dosta za današnji post. Treba nešto ostaviti i za slijedećih sedam dana. Samo da se onaj vulkan smiri.