Virgin London Marathon

Još me prije odlaska u London nekoliko ljudi pitalo kako sam upao na Londonski maraton pa evo danas kratak post za one koji bi htjeli slijedeće godine nastupiti na jednoj od najvećih svjetskih utrka. Postoje dva načina da se izbori nastup na Londonskom maratonu, ali vjerujem da je većini zanimljiv samo jedan, čak ni ne znam da li stranci mogu upasti kroz humanitarnu donaciju (charity). Znači jedan je taj da se uplati par tisuća funti u jednu od humanitarnih zaklada, a drugi lutrija. Za razliku od New Yorka gdje postoji lutrija i norme, ili Bostona gdje se samo priznaju norme, u Londonu se može trčati samo ako imate sreće. Lutrija se otvara 4. svibnja i zatvara se kad se prijavi 125000 ljudi. Prošle godine nije bilo tog limita, ali valjda im je bila prevelika navala s prijavama pa su se sad odlučili za taj potez. Tako da tko želi pokušati, neka bude za kompom u utorak u ranim jutarnjim satima, tj. odmah iza ponoći. Postoji poseban bubanj za Britance i poseban za strance (overseas) pa pazite da se ne prijavite krivo. Više informacija o tome imate na službenoj stranici od maratona. I onda kad se prijavite čekate do početka listopada kada vam jave da li ste primljeni ili ne. Prošle godine se nas nekoliko prijavilo iz Hrvatske i samo sam ja izvučen. Neki su me pitali da li ima veze koji si rezultat prijavio, ali mislim da to nema veze. Prijavio se Vegše s istim rezultatom kao ja pa ga nisu izvukli. Ne trče svi u Londonu ispod 3h. Dapače, puno je više sporijih trkača. A po tome koje ste vrijeme upisali (pitaju vas koji vam je osobni i koliko planirate trčati u Londonu) svrstavaju vas u boksove na startu. Boksova ima 9, a mislim da su svi koji idu ispod 3h30min u prva dva ili tri boksa. I onda ako ste imali sreće treba do kraja mjeseca uplatiti startninu (65 funti) i početi s pripremama.

Put do Londona je jako povoljan ako se avionske karte kupe na vrijeme. Kristina i ja smo letjeli Wizzairom i povratne karte su nas došle 90 eura, a kupili smo ih prije Božića. Što se smještaja tiče, tu troškovi mogu varirati od 100-tinjak funti za par dana u nekom hostelu do par stotina funti u hotelu. Mi smo imali sreće da su nam jedni prijatelji, koji su u tom poslu, riješili smještaj u odličnom hotelu tako da se nismo morali zezati s rezervacijama i sl. Mali je problem i s hranom kad dođete u London jer smo svi pred maraton u carboloadingu i jedemo duplo više nego inače, a život tamo je dosta skup. Za pravi ugljikohidratni ručak ili večeru treba potrošiti 10-15 funti po osobi. No ne ide se svaki dan na Londonski maraton pa se to da nekako izgurati.

Ako upadnete na utrku, redovito ćete primati obavijesti mailom. Većina njih nisu važne i ponavljat će se, ali najvažnija informacija će vam doći mjesec dana prije utrke kad vam pošalju “registration form” u kojem piše koji ste broj i s tim papirom morate otići na Expo po startni broj, čip i vrećicu s poklonima. Kako doći do Expoa prilično jasno piše u uputama koje također dobijete mailom. Na Expou ima stvarno puno izlagača, a najveći prostor ima Adidas kao jedan od velikih sponzora utrke. No cijene na Expou nisu baš povoljne. Osim jedne firme koja nudi sportsku opremu s dosta dobrim popustom, sve ostalo su cijene kao i u trgovinama. Još se dosta povoljno može kupiti energetska pića Lucozade koja se dijele i za vrijeme utrke. Na Expou je i pasta party, ali se to mora dodatno platiti. Uglavnom, za startninu se ne dobije puno. U vrećici bude par poklona od sponzora (čokoladica, grickalice, kremice za masažu…), a istu vrećicu se dobije i u cilju s tim da u njoj još bude i majica.

Što se same trke tiče sve je super organizirano, od prijevoza na start, startnog prostora, prijevoza stvari sa starta do cilja, okrijepe za vrijeme utrke pa sve do procedure nakon što prođete cilj. Ne morate se uopće bojati da nećete znati doći na start jer gdje god se ukrcate na podzemnu sve je puno trkača koji također idu na trku tako da ih samo slijedite. Do starta vozi vlak i moja preporuka je otići malo ranije na njega jer je najveća gužva 2h prije starta. Ja sam išao u to vrijeme i vlak je bio skroz pun pa je bilo dosta zagušljivo i vruće u njemu. A i ako dođete malo ranije moći ćete u miru obaviti sve što trebate pred start utrke, a ne u zadnji čas. Najbolje da na start idete sami jer vam pratnja ionako ne smije u startnu zonu. Kao što sam već napisao, staza maratona nije potpuno ravna. Nisu to neka brda, ali zahtjeva česte promjene tempa pa je dobro ubaciti jedan fartlek tjedno u pripremi za maraton. Okrijepe nisu kao kod nas ili u Italiji da imate stol pa vam tamo netko dodaje piće, a možete uzeti sa stola bananu, naranču, limun, šećer…, već volonteri stoje iza ograde i u rukama drže boce pa treba malo skrenuti u stranu da se uzme piće. No okrijepe su vrlo česte, voda svaku milju nakon treće, a energetski napitak svakih 4-5 milja. I gelovi na 14. i 21. milji. Ljudi uz stazu na tisuće. Nema mjesta na stazi gdje nema nikoga, a na par mjesta je atmosfera kao na nogometnoj utakmici. Ima također i puno bendova sa strane, pogotovo u prvoj polovici utrke, a možda ih je bilo i kasnije, ali ih ja nisam skužio. Samo sam skužio da se iz jedne kuće na sav glas puštala “Chariots of fire” od Vangelisa. 🙂

A trkača u Londonu ima svakakvih. Mislim da ima najviše trkača ispod 2:30 od svih maratona u svijetu jer je to ujedno i prvenstvo Velike Britanije, a oni imaju dugu tradiciju trčanja i puno dobrih trkača. I čini mi se da je većina tih trkača u biti ljudi koji rade ili studiraju, jako je malo profesionalaca. Koliko sam skužio za nastup na nacionalnom prvenstvu su potrebne norme tako da se ne može bilo tko prijaviti. Nisam čuo kolika je norma za muške, ali za žene je 3h15min. No ima u Londonu i jako puno “sporih” trkača. Netko tko ide maraton 3:30 bio bi među prvih 5000 natjecatelja, od 36500 koliko je završilo maraton. Znači u 15%. Moj tata bi npr. bio oko 22000. i iza njega bi bilo još 14000 trkača i trkačica, dok je u Ljubljani bio među posljednjima. Ima i puno onih koji se maskiraju u raznorazne likove, životinje, vozila… Ali mislim da New York ipak u tome prednjači.

I to je to! Jedina stvar koja me razočarala je to što su mi poslije utrke poslali link na stranicu sa slikama i da bi to skinuo treba platiti još jednu startninu. Volim se ja gledati na slikama, ali ne baš toliko. 🙂 Evo i tu dolje link pa tko hoće vidjeti kako sam izgledao na trci neka klikne.