Objavio: goranmuric | 23/05/2010

Dobro je… kako je moglo bit!

Jučer sam počeo pisati jedan post, ali sam nakon par neuspješnih pokušaja da složim tri rečenice odustao. A post je trebao biti o tome kako mi ništa ne ide, kako sam u lošoj formi, bez volje za treninzima, natjecanjima i sl. I onda takav kilav danas ipak odem u Jasku na polumaraton i vidim da i nije sve tako crno kao što mi se jučer činilo. Ok, i dalje sam pod utjecajem viroze koja me drži već sedam dana, ali i takav “virozan” sam danas uspio istrčati “trening polumaraton” par minuta brže nego sam planirao. Da se razumijemo, nisam danas trčao s pola snage, prilično sam se umorio na utrci, ipak sam još jučer imao temperaturu. I sve mi je mirisalo na scenarij sa prošlogodišnjeg Stareka. Kao krenut ću u utrku lagano pa ću vidjeti kako ću se osjećati i onda ću tamo negdje u brdima skužit da se ne osjećam dobro i više neću znati da li da se okrenem nazad ili da nastavim hodajući do cilja. Al bar je toplo i sunčano pa ću moći skinuti dres i hvatati boju po prsima i leđima.🙂 No ipak nije bilo tako. Krenuo sam malo opreznije, ali sam već nakon 400-500m osjetio da neće biti katastrofa i počeo sam malo ubrzavati tako da sam na drugom kilometru uhvatio vodeće polumaratonce (Paripović i Katalenić). Lijepo sam se smjestio iza njih i taj tempo mi je bio ugodan. Sve do 5. kilometra kad dolazimo do prve ozbiljnije uzbrdice i onda Parip počinje mahati rukama i eto začas razlike od 50-ak metara. Danijel je malo krenuo za njim, ali nije dugo izdržao pa smo bili sva trojica na otprilike istom razmaku. Rekoh idem do 10. kilometra na ritam pa ću se malo brže sjurit nizbrdo i to je dobar trening za Plitvice. No Danijel posustaje na prvom jačem usponu i eto mene na drugoj poziciji. Ali nisam je dugo zadržao jer me uskoro stiže Matija Grabovečki i to na kratkom strmom spustu nakon 8. kilometra. I vidim da se on brzo spušta, trebam ga držat još ovih par kilometara uzbrdo pa ću imat dobrog “zeca” za nizbrdo. I to mi je uspjelo. Kad smo napokon došli do zadnje uzbrdice (bar sam ja mislio da je zadnja) Matija je otišao 20-ak metara naprijed i tu je prednost držao do prve slijedeće uzbrdice. Trčao sam Jasku prije 4 godine i malo sam drukčije zapamtio stazu. Meni je ostalo u sjećanju 10km uzbrdo, 10km nizbrdo i zadnji kilometar ravni s jednom kratkom uzbrdicom pred ciljem. Tako da sam se pošteno iznenadio kad sam vidio da nakon 10. kilometra i dalje dolaze kratki usponi. Ali nije mi smetalo, na tim kratkim uzbrdicama sam stizao Grabovečkog, a kasnije sam ga na jednoj dugoj blagoj nizbrdici oko 15. kilometra i prestigao. No opet me stigao nekoliko kilometara kasnije tako da smo u završnicu krenuli zajedno. Moram priznati da se nisam previše uzbuđivao oko plasmana, ono zbog čega sam išao u Jasku sam obavio, sve je prošlo bez problema, i bilo mi je svejedno hoću li biti drugi ili treći. Ali cijelo vrijeme sam imao osjećaj da ću u finišu taj dvoboj riješiti u svoju korist, a tako je i bilo. Zadnji kilometar sam malo digao tempo i ušao u cilj 10-ak sekundi ispred Matije. Tamo nas je čekao Parip koji je prošao ciljem par minuta prije nas, išao je 1:16:04, a ja sam završio na 1:18:37. Par minuta poslije na cilj je došao i Katalenić, a odmah iza njega Đuro Komljenović.

Da mi je netko prije dva dana rekao da će to tako završiti rekao bih mu da je lud. Skoro cijeli petak sam proveo na kauču, kašljući i šmrcajući s toplomjerom ispod paz(d)uha. Nije me čak ni apetit služio na što se nisam mogao požaliti prethodnih dana. Kako mi je prošli tjedan bio rođendan, ostalo je torte i kolača sve do četvrtka, a to se lijepo vidjelo i na vagi jer sam unatoč 34km u utorak, u srijedu svejedno imao 2kg viška.🙂 A taj višak zadržao se sve do jutros i bojao sam se tko će te dvije “teglice masti” nositi do Sv. Jane, ali na svu sreću ostale su u kafiću blizu starta.🙂 Spomenuo sam nekih 34km u pretprethodnoj rečenici? Da, radio sam ovaj tjedan dužinu. Kako sam prošle nedjelje trčao trku na Sljeme, a danas ovaj polumaraton, trebalo je negdje ugurati i dužinu. I dobro mi se posložilo da sam to napravio u utorak dok sam još bio relativno zdrav jer poslije toga nisam uspio napraviti ništa osim par rastrčavanja. A planirao sam dionice za petak…😦 No budem ih napravio slijedeći tjedan. Čini mi se kako sad imam dosta dobru situaciju do Plitvica, u zadnjih mjesec dana sam napravio 3 dužine (tu računam i onih 42km iz Londona) i nekoliko jako dobrih tempo treninga, npr. 1:17:44 polumaraton na treningu kao odgovor Saši na njegovih 1:22.🙂 Prilagodio sam se na uzbrdice i nizbrdice i jedino što mi preostaje do Plitvica je da se “osvježim” i da čuvam zdravlje.

A prošli tjedan sam trčao utrku na Sljeme i kvalificirao sam se na EP u planinskom trčanju. Rekao bih ni kriv ni dužan. Nadao sam se da bih mogao upasti u reprezentaciju i to je jedan od razloga zašto sam i išao na Borošinu trku, ali nisam se nadao da bih mogao upasti s onako lošom trkom. Rezultat čak i nije tako loš, bilo je dosta gadno vrijeme, ali ja sam se cijelo vrijeme osjećao loše i imao sam osjećaj da se vučem uzbrdo. Držao sam četvrtu poziciju koja vodi u Bugarsku i samo sam čekao da me počnu prestizati ostali trkači, ali to se nije dogodilo. Najveća prijetnja mi je bio Lovre Kalac, no uspio sam mu se nekako othrvati na zadnjem usponu. I sad mi se onaj scenarij koji sam iznio prije nekoliko mjeseci (London, Plitvice, EP u planinskom i trke na stazi) i označio ga kao SF uopće ne čini nemoguć. Dapače, da me ne smetaju ahilove (a danas ih nisam ni osjetio) već bih trčkarao u sprintericama i spremao se za 3000m sa zaprekam na državnom.🙂


Responses

  1. Još sam se nečeg sjetio…🙂

    Ne znam koliko vas prati Giro d’Italia, ali danas je na Eurosportu jedna od glavnih faca bio naš Tihomir Bobolanović, trkač i biciklist iz Istre. On je na zadnjem usponu dana, zloglasnom Zoncolanu (prosječan nagib 11%) s takvom lakoćom trčao uz vodeće bicikliste da imam veliku sreću što sam upao u planinsku reprezentaciju. Da je Bobo došao na Sljeme, pitanje je da li bi Škopac bio prvi.🙂 S tim se složio i Sean Kelly!

  2. Bravo na rezultatu ! Da li ti je to najbolja ” Jaska ” ?

  3. baš je trčao uz vodeće bicikliste???

  4. @Turrunner: Je, najbolja od dvije.🙂 Al dosta je bolja, više od 4 minute, iako sam i tada bio na postolju (treći).

    @beluga: A dobro, nije baš cijelo brdo.🙂 Ja sam vidio dva sprinta od 15-20sek uz prvu dvojicu. S tim da ga je prvi put redar zaustavio, inače bi išao do vrha.🙂

  5. Imao si prisilni tapering i “karbolouding”.🙂

    Bobo je bio onaj u kockastoj majici?

  6. Ne, nego onaj u dresu BK Loborika. Trčao je najprije uz Bassa, a poslije uz Evansa.

  7. Šta me ogovarate??? ;o)) Mislim da su ipak naši dečki Miha i Kiš koji su vozili ipak malo veće face… Nakon cca 190km odraditi onaj horor od brda nije lako i jos nakon toliko etapa. Ali bilo je ludo!! Toliko da sam i dva dana kasnije otisao na Kronplaz…


Kategorije

%d bloggers like this: