Col du Tourmalet

Još je malo više od sat vremena ostalo do ključne etape na ovogodišnjem Tour de Franceu pa ću to vrijeme iskoristiti za pisanje bloga. A onda pred TV i uživati. Od prve brdske etape Tour se pretvorio u obračun Schleck – Contador i svi stručnjaci se slažu da je Andy taj koji mora napasti i napraviti veliku prednost Albertu pred subotnji kronometar. To su govorili i dok je Schleck imao 30-ak sekundi prednosti, a sad je jasno kao dan da danas mora napasti. Ovo mu je zadnja šansa. A ja kao i obično ne navijam ni za jednog ni za drugog. 🙂 Na početku Toura sam navijao (bez bengalki uz pokoju pivu) za Lancea, ali otkad je on pao u poretku imam novog favorita. Nije da sad više ne navijam za Armstronga, prekjučer sam bio sav na iglama kad je bio u prilici osvojiti etapu, ali u ukupnom poretku nema nikakvih šansi pa sam morao naći novu facu za koju ću navijati. Nije to to kad se gleda objektivno i svejedno ti je tko će pobijediti. Nije to balet pa da samo uživaš u ljepoti pokreta, ovo je ipak natjecanje. I tako ja sad navijam za Denisa Menchova. 🙂 I baš imam neki predosjećaj kako će se danas i Alberto i Andy iznenadit kad im Silent Assassin pobjegne negdje na pola uspona na Col du Tourmalet i do kraja im napravi 2min prednosti. A onda ih dokrajči u subotu na kronometru. Ali kako se u zadnjih 5 utakmica na Svjetskom prvenstvu dogodilo da su moji favoriti izgubili, sve me strah da će Menchov danas otpasti na prvom brdu. 🙂

Znam puno ljudi koji ne vide ništa zanimljivo u gledanju biciklizma na TV-u. Još u srednjoj školi su mi se prijatelji čudili kad ne bih došao na kupanje jer sam ostao doma gledati Tour de France. A to je bilo dosta često, gledao sam svaku brdsku etapu, sve kronometre i pokoju sprintersku etapu ako bih vidio da je zanimljivo, da je u bijegu netko od mojih favorita. A u to vrijeme sam volio Marca Pantanija, Jana Ullricha, Santiaga Botera i kasnije naravno Lancea Armstronga. Francuzi i Španjolci mi nikad nisu bili simpatični, osim onih iz Euskatela. Ali oni se ionako ni ne smatraju Španjolcima, samo su formalno pod španjolskom zastavom. Al sad kad sam napisao ova imena i malo se prisjetim tih biciklista, skužim da su svi osim Lancea pali na doping kontroli. 😦 A i oko njega se vrte brojne kontroverze. Kad sam se već dotaknuo teme dopinga u biciklizmu, red je da napišem i malo više o tome. Većina ljudi nepravedno optužuje bicikliste da su “narkomani”, prevaranti i ne znam što već ne. Mislim da ništa manje dopinga nema ni u nekim drugim sportovima, samo što je Svjetska biciklistička organizacija (UCI) odlučila stati na kraj tome dok druge krovne sportske organizacije ne rade toliko na razotkrivanju varalica u svom sportu. No jesu li svi ovi ljudi koji posežu za dopingom varalice? Kad malo dublje zagrebete u problematiku dopinga u biciklizmu vidjeti ćete da oni nemaju drugog izbora. Zahtjevi organizatora su svake godine sve veći, etape su vrlo zahtjevne, voze po različitim vremenskim uvjetima, jedan dan je +35, drugi dan pada kiša u planinama… A i konkurencija je sve veća. Da bi mogli to sve pratiti mislim da je neminovno posezanje za dopingom. Jer oni su svi profesionalci i žive od toga. Ako nema rezultata, nema novaca, a mnogi od njih imaju obitelji koje žive od njihovih prihoda. Najlakše je osuditi nekoga gledajući iz svog kuta. Da se razumije, ja sam protivnik dopinga i nikad ne bih uzeo ništa zabranjeno da bih bio brži, ali lako meni tako pričati kad mi je trčanje hobi i ne živim od toga. Pitanje je kako bih razmišljao u njihovoj situaciji. To je jedan drugi svijet, a u ovom našem amatersko-rekreativnom žestoko se protivim bilo kakvim prevarama. A ima ih dosta. Koji put ne mogu vjerovati što su ljudi sve spremni učiniti za par sekundi na utrci.

Baš sam se sad zapetljao, a prijenos samo što nije počeo… 🙂