Objavio: goranmuric | 15/09/2010

Povratak trčanju

Dosta je vremena prošlo od zadnjeg posta. Dva su razloga za to. Prvi je što sam bio na moru, a drugi što i nije bilo puno toga za pisati. Naime, nakon EP u planinskom trčanju uzeo sam tri tjedna aktivnog odmora u kojima sam malo vozio bicikl, malo plivao i apstinirao od trčanja. Mislio sam kako će to biti dovoljno da se smiri upala ahilovih tetiva (tako je bilo prijašnjih godina), no ovog puta tri tjedna bez trčanja nisu ništa pomogla. Moram priznati da sam bio malo blesav i prvi dan nakon pauze sam napravio trening koji nisam smio, ali i bez toga situacija s tetivama ne bi bila puno bolja. Ne može se trčati tri i pol mjeseca ozljeđen i onda očekivati da će za tri tjedna sve proći. Da sam napravio pauzu nakon Londona vjerojatno bi to bilo dovoljno. Ali nisam… To je život, satkan od uspona i padova. Padovi ti dokazuju da je realnost života da možeš pasti. Važno je, međutim, ne ostati ležati nego se dignuti i ići naprijed. To (naravno) nisam smislio ja, već Konfucije prije 2500 godina, a od tada su ga citirali mnogi pa mogu i ja.🙂


Debeli maratonac u triatlonskoj tranziciji

I tako je prošlo cijelo ljeto bez ozbiljnog trčanja. Tek sam sporadično malo trčao s Kristinom, ali sam dosta vozio bicikl i nešto malo plivao. A završio sam i svoj prvi triatlon, iz drugog pokušaja. Prije dvije godine sam morao odustati zbog probušene gume, a sad sam imao malo više sreće. No bilo je teško. Najteže mi je palo trčanje. Nikad dužih 2,5km.🙂 Otkad smo se vratili u Zagreb počeo sam malo redovitije trčati, ali totalno sam van forme. Manje treninga rezultiralo je s još pokojom kilom viška pa mi je time trčanje još teže. No tetive sve manje smetaju. Nije to još 100% zaliječeno, ali ide na bolje. Sada bar mogu trenirati bez bolova, a to što boli na opip ću već nekako preživjeti, tj. neću pipati.🙂 A jako je čudan osjećaj kad trčiš tempom kojim si prije pola godine radio lagane treninge od sat i pol do dva sata, a sad se uspušeš nakon samo 45 minuta. No bit će bolje. Već danas je to trčanje izgledalo puno bolje. Našao sam se prvi put s Vegšeom poslije ljeta i uz priču smo napravili x kilometara u tempu x:yz/km. Nisam za jesen planirao nikakve trke, ali ovaj trening me potaknuo da malo preispitam tu svoju odluku. To je sve za danas, a za slijedeći post nećete morati čekati kao za ovaj.🙂


Responses

  1. Zaboravio sam ti u Splitu čestitati za prvi triatlon pa ti čestitam sad

  2. Hvala. Čestitam i ja tebi na cijeloj sezoni! Jel napokon gotova?🙂

  3. Konačno malo života na ovoj stranici🙂
    Naslov ”Još malo o Evropskom…” išao mi več jako na živce.
    Dobrodošao natrag!

  4. Hvala
    Otić ću još na duatlon u Vrliku, a možda i na Zagrebački polumaraton ako se budem osjećao dobro

  5. Hehe naslov naslov je parafraza na Povratak otpisanih ili na Povratak jedija;))??

  6. Ništa se Murinjo ne sekiraj.
    Ak će te šta utješiti, nisam ni ja trenirao prek ljeta, osim laganini…
    Izliječio si ozljedu i sigurno ti ovaj odmor neće odmoći, jer sezona je duga i treba preživjeti do 2.-3. mj. 2011. :))

  7. moj ŽUĆOOOOOOOOOOOOO
    Čestitam na prvom triatlonu s mojim bivšim ;-0

  8. bit ćeš ti ponovno onaj pravi i nadam se da dođeš kod nas iduće godine


Kategorije

%d bloggers like this: