Napokon istrčao Stareka kako treba

Ovaj polumaraton je postao kao uklet za mene. Prije četiri godine sam imao probavne smetnje nakon 10. kilometra i završio na 1:23, godinu poslije nisam nastupio zbog toga što sam bio u fazi odmora, prije dvije godine sam se spremao za osobni rekord na Stareku i onda sam tjedan dana prije utrke osjetio kako je vrijeme za odmor i završio sezonu odustajanjem na utrci u Koprivnici. Prošle godine sam nakon Stareka napisao prilično iskren i razočaran tekst “I noga u guzicu je korak naprijed” jer sam zbog bolesti morao odustati već na samom početku utrke. Jedini dobar Starek sam istrčao 2000. ili 2001. (ne sjećam se više) kad sam iz treninga za 1500m istrčao 1:16:09 što je u rezultatima objavljeno kao 1:26:09 i nikad nije ispravljeno. Tako da mi je ovih današnjih 1:17:35 u biti “starečki” rekord. 🙂 Na proljetnom polumaratonu, ali na istoj stazi, sam jednom trčao 1:18. Dosta brojeva i rezultata, ajmo malo pisat o trčanju. 🙂

I danas sam se odlučio za trčanje bez sata kako ne bih gledao prolaze, već trčao na osjećaj. Budući da zbog ozljede nisam trčao pravu trku od prije ljeta i da sam propustio dosta treninga, nisam točno znao koliko bih danas mogao. Rezultati s kros lige su mi bili neki pokazatelj porasta forme, ali teško sam ih mogao “preračunati” na polumaraton. Procjena je bila da bih možda mogao 3:40/km što se na kraju pokazalo točnim, no u trci to nije izgledalo tako. Početak (prva 3km niz vjetar) je bio dosta brži. Iako nisam imao sat čuo sam prolaz na prva dva kilometra (po 3:25) što mi nije bilo teško jer sam trčao u većoj grupi. No odlaskom na Otok hrvatske mladeži grupa se razvukla i ubrzo sam ostao sam što mi je odgovaralo jer sam mogao trčati u svom tempu. Ali kako smo se približavali dijelu gdje je puhao vjetar u prsa sve mi se više sviđala ideja da se nekome sakrijem iza leđa i da bezbolno prođem ta 2km pa sam uhvatio grupicu od 4 trkača koja se odmah potom raspala na dvije grupe. Ja sam otišao naprijed s Marinkom Dukom, a uskoro nam se pridružio i Marko Kučko. Jedno vrijeme smo trčali zajedno, no pred kraj veslačke staze Marko pojačava, ja za njim, ali ga ne uspijevam držati i opet ostajem sam. Ali uskoro stiže dio niz vjetar i tamo se jako dobro osjećam, držim isti razmak s Markom (da ne napišem Kučkom), a on polako stiže Maroja Šošića koji je otpao od velike grupe ispred nas. Na 12. kilometru i ja prestižem Maroja koji se ne da i trčimo zajedno sve do 16. kilometra kada mu se uspijevam odvojiti. Do tada smo imali pravi taktički rat, pogotovo na onom dijelu u vjetar. Malo sam se ja skrivao iza njega pa on iza mene, pa smo mijenjali stranu ceste, ali uglavnom nitko nije uspio ostvariti neku prednost, a Marko je bio sve dalje i dalje. U trećem krugu se više ni niz vjetar nisam osjećao dobro, korak mi je postao teži, ali vrijeme mi je nekako brzo prolazilo. Sve do zadnjih nekoliko kilometara ponovnog trčanja u vjetar. Ovaj put sam se potpuno sam morao probijati kroz vjetar koji je iz kruga u krug bio sve jači i to su mi bili možda i najteži kilometri u životu, ne računajući one kad pukneš i kaskaš do cilja. 🙂 Mislim da su to primjetili svi koji su gledali sa strane. I na kraju sprint u cilj i vrijeme 1:17:35. Odlično! Računao sam na taj rezultat, ali u malo boljim uvjetima tako da sam jako zadovoljan ovom utrkom, a ponajviše zbog činjenice da se bol u ahilovim tetivama ni u jednom trenutku nije pojavila. Današnja trka po rezultatima nije bila među bržima ove godine, no bilo je jako puno trkača (preko 300 na polumaratonu), a kako se radilo o ekipnom PH u polumaratonu nastupilo je dosta klubova u jakim sastavima. Istaknuo bih nastupe nekih mladih trkača sa staze kojima je ovo bio prvi polumaraton u životu, a postigli su jako dobra vremena u teškim uvjetima. Tu ponajprije mislim na Nikolu Mikulića, Brunu Erenta i Gorana Grdenića koji su danas trčali 1:15 i na već spomenutog Marka Kučka koji je završio na 1:16. Pobjedu na polumaratonu je odnio Dražen Dinjar s vremenom oko 1:11, a ekipno su slavili momci iz Dinama. Kod žena je u svom polumaratonskom debiju slavila Matea Matošević iz Agrama, a ekipno prvo mjesto su osvojile cure iz Veterana predvođene Marijom Vrajić.

Kako sam osobno bio uključen u organizaciju utrke, o tome ne bih puno pisao jer ne mogu biti objektivan. Bilo je nekih propusta, tu prije svega mislim na nedostatak vode na zadnjoj okrepi, ali mislim da je sve u svemu bilo vrlo dobro organizirano. Neke stvari definitivno treba ispraviti za slijedeću godinu kako bi svi bili još zadovoljniji. A slijedeće godine Starek je pojedinačno prvenstvo Hrvatske u polumaratonu.