Objavio: goranmuric | 19/12/2010

Tower Bridge

Kako se bliži kraj godine sve više razmišljamo o onome što smo napravili u protekloj godini. Iako za trkača kalendarski kraj godine ne znači kraj sezone, iskoristiti ću ovo predblagdansko vrijeme da se kratko osvrnem na godinu na isteku. Ionako mi ova sezona zbog ozljede nije imala klasičan tijek, teško je reći gdje joj je kraj i da li je uopće završila. Početni plan je bio da sezonu završim jesenskim maratonom (trebao je to biti Ljubljanski) ili ju eventualno produžim do Stareka, ali kako su se problemi s ahilovim tetivama pojavili već na proljeće, a ljeto sam morao provesti odmarajući, mogu slobodno reći da sam sezonu priveo kraju još u srpnju, nakon nastupa na EP u planinskom trčanju. Sve ovo poslije ljeta ulazi u treninge za slijedeću sezonu pa tako i Starek. Iako nisam završio sezonu kako sam htio i ispunio sve ciljeve koje sam si zacrtao, ne smijem biti nezadovoljan. I nisam. U rezultatskom smislu sam napravio veliki pomak što se polumaratona tiče, dok na maratonu nisam bio te sreće. No najviše mogu biti zadovoljan treninzima koje sam napravio prošle zime, a rezultat u Sinju je samo potvrda da su ti treninzi bili dobri. Koliko sam dobro trenirao po zimi pokazalo se i na jesen kada sam se u samo 2 mjeseca iz trkača kojem je veliki napor napraviti 10km u tempu 4:30/km “pretvorio” u polumaratonca za 1:17. Bez dobre baze to ne bi bilo moguće. Osim polumaratona u Sinju još su dvije utrke u sezoni s kojima sam iznimno zadovoljan. Prva je ekipno PH u krosu gdje sam kao i u Sinju bio četvrti, ali sam većim dijelom utrke bio “u trci”, a druga Savski polumaraton gdje sam došao do svoje prve pobjede na nekom polumaratonu uz (tadašnji) osobni rekord na ne baš idealnoj stazi za rezultat. Najveće razočaranje u sezoni je svakako bio Londonski maraton, utrka od koje sam previše očekivao pa me taj neuspjeh i najviše bolio. Ali sada, s nekim vremenskim odmakom, mogu slobodno napisati kako je to bio najljepši trenutak ove godine i ako se izuzme sama utrka to je bilo jedno vrlo lijepo iskustvo i izlet kojeg ću dugo pamtiti. Upravo zato sam na zaglavlju bloga stavio ovu sliku na kojoj smo Kristina i ja, a u pozadini Tower Bridge koji mi je jedno vrijeme bio noćna mora, a sada me samo može podsjetiti da ustrajem u treninzima i da ispravim ono što sam tamo “prosuo”. Ovim kratkim tekstom sam na neki način zatvorio knjigu s naslovom “2010. – godina uspona i padova” i mogu se okrenuti pisanju nove knjige radnog naslova “2011. – ?”.


Kategorije

%d bloggers like this: