Objavio: goranmuric | 02/02/2011

1 2 3 4 Izgubljeni!

Ovo je trebao biti još jedan post prepun opisa šume, mraka, snijega, utrkivanja… Ali… Žohar je došao na Jutarnju Gelender Ligu i tako nemam više kome pisati te detalje.🙂 Zezam se… No ovaj post će stvarno biti kratak jer na jutarnjoj liZi nema toliko uzbuđenja oko taktike, odabira staze, kontrolnih točaka kao na popodnevnoj. Samo pičiš uzbrdo po označenoj stazi, ideš koliko možeš i nema lutanja, gubljenja i sl. Osim… Osim ako se ne zoveš Goran Murić pa uspiješ zalutati i na takvoj stazi.🙂

Od starta je poveo Brko, pobjednik prvog kola JGL ove godine, s jasnom namjerom da to učini i ovaj put. Ali i ja sam nekako pikirao ovo kolo (budući da mi je zadnje, ali sad za istač) pa sam si čak stavio i traku od Polara da si mogu gledati puls. To me inače dodatno nabrijava, jednostavno poludim kad vidim puls iznad 170.🙂 A sad je bio u tom segmentu već nakon minutu trčanja.🙂 Prvu trećinu staze pratim Brku i to je ujedno najstmiji dio. Ne znam koliki je prosječan nagib baš tog dijela, ali odokativno bih rekao 25%. Napravio sam PLAN da na tom dijelu ne smijem puno zaostati, najviše 50m, a onda je drugi dio trkački i tu bih trebao stizati. No išlo je i bolje od planiranog jer sam na vrh Gipsa došao zajedno s vodećim, a onda sam na jednom malo dužem zaravnanju otišao naprijed i odvojio se. Slijedeći zadatak mi je bio pogoditi skretanje s makadama u šumu i tu nisam imao većih problema. Pogodio sam iz drugog pokušaja!🙂 Dalje ide lijepi puteljak kroz šumu kojeg sam prije mjesec dana jedva hodao, a sada sam ga pretrčao bez problema. Slijedi nekoliko prelazaka ceste i više ni ne vidim lampičice iza sebe. Ostvario sam solidnu prednost. I onda dolazi kobni dio. Na tom istom mjestu sam promašio stazu na prvom kolu JGL (ever) i tada me to koštalo pobjede jer nakon povratka na pravu stazu više nisam uspio stići Deana Ribića. I promašio sam opet! Ne bih ništa rekao da nisam u subotu prošao ovu istu stazu i napomenuo Ivi (koji je trčao sa mnom) kako se tu lako može zeznut i ispričao mu cijelu tu priču od prije tri i pol godine.🙂 A baš je na tom mjestu bilo najmaglovitije i ne samo da sam pogriješio skretanje, nego više nisam mogao ni naći pravi put nakon što sam skužio grešku. I tako sam panično išao po tom makadamu lijevo – desno dok nisam vidio lampičice. I krenem za njima i shvatim da sam se uključio na četvrto mjesto. Ispred mene su Juraj i Kristijan, a Brko je dobrih 50m ispred njih. Prestižem ovaj dvojac i krećem (opet) u borbu za prvo mjesto. A snijega ima sve više i sve mi je teže trčati. Napokon prestižem vodećeg, do kraja ima još par minuta trčanja, ali snijega sad stvarno ima! I to neugaženog! Stepenice teškom mukom savladavam i slijedi “sprint” do gelendera.

Vrijeme: 41:24
Prosječan puls: 169
Max. puls: 173

Uskoro dolaze i drugi trkači, kratko zadržavanje na vrhu Medvednice i povratak dole. Povratak je prošao u ugodnom čavrljanju s kolegom trkačem Ivanom Trsom (na Mrak ligi poznat kao Grišo). I onda nazad u realnost.😦


Responses

  1. Tvoje avanture na Sljemenu su stvarno za objavljivanje nekog romana, ili čak možda za snimanje filma…mislim da bi to bila neka super komedija…jer svaki put kad čitam ovakve postove, skoro pa da se ne rasplačem od smijeha…šalu na stranu…čestitke za pobjedu, naravno i za gubljenje po šumi…:))))))))))…

    …jedan savjet…a da pokušaš jednu trku otrčati bez plana kuda ćeš skrenuti, koga ćeš pratiti i slično…možda onda usput i ne zalutaš…heheheheeh…

    …pozz iz Sicilije, i naravno očekujem pobjedu 27.02 na Savskom!!!…

  2. Meni bi bilo draže du su te “avanture” malo dosadnije.😉

    Ali nije to ništa. Vjerujem da svaki od ovih mračnjaka ima n-puta više takvih dogodovština od mene. Nažalost, nemaju svi blogove.

    Ništa bez PLANA!🙂

  3. […] Murinjo – 1-2-3-4 Izgubljeni This entry was posted in Running. Bookmark the permalink. ← X-duatlon zimska liga – […]

  4. Žohar se vratio, ali samo na kratko, kao zvijezda repatica, čiji trag brzo nestane. Nastavi pisati, jer drugačija je perspektiva sa sredine poretka, nego sa samog vrha.
    Osim toga, postoje, kao što vidiš i drugi koji s radošću čitaju o tvojim šumskim i mračnim pustolovinama.
    Drago mi je da smo se upoznali i nadam se da će ti off road utrke ovog tipa biti bliže srcu.

  5. Nisam bio siguran da li si to ti bio… Vec si se spustao.., jos pomislim je li to on, al si mislim.. nema sanse, on vise voli tu mrak ligu.🙂
    Nije da se samo ti gubis! Ja sam tamo kod drugog prelaske ceste otisao ravno, i jos mi je bilo cudno kako to da put ide tako dugo ravno, jos prođem neku ruševinu od kuće, a nigdje svjetla.. Kad ono pogledam desno gore i onda natrag.. A bas sam dao koliko ide po ravnome..🙂 Valjda sam sad zapamtio za slijedeće kolo.
    Super si ti to istrčao, svaka cast! Ja sam pulsmetar zaboravio u Vz, bas me zanima do koliko sam ga natjerao do one žičare, samo znam da mi je bila muka.. Nisam naviknut na taj max. u 5 ujutro.. Oprosti ako nisam pozdravio, stvarno nisam skuzio.


Kategorije

%d bloggers like this: