1 2 3 4 Izgubljeni!

Ovo je trebao biti još jedan post prepun opisa šume, mraka, snijega, utrkivanja… Ali… Žohar je došao na Jutarnju Gelender Ligu i tako nemam više kome pisati te detalje. 🙂 Zezam se… No ovaj post će stvarno biti kratak jer na jutarnjoj liZi nema toliko uzbuđenja oko taktike, odabira staze, kontrolnih točaka kao na popodnevnoj. Samo pičiš uzbrdo po označenoj stazi, ideš koliko možeš i nema lutanja, gubljenja i sl. Osim… Osim ako se ne zoveš Goran Murić pa uspiješ zalutati i na takvoj stazi. 🙂

Od starta je poveo Brko, pobjednik prvog kola JGL ove godine, s jasnom namjerom da to učini i ovaj put. Ali i ja sam nekako pikirao ovo kolo (budući da mi je zadnje, ali sad za istač) pa sam si čak stavio i traku od Polara da si mogu gledati puls. To me inače dodatno nabrijava, jednostavno poludim kad vidim puls iznad 170. 🙂 A sad je bio u tom segmentu već nakon minutu trčanja. 🙂 Prvu trećinu staze pratim Brku i to je ujedno najstmiji dio. Ne znam koliki je prosječan nagib baš tog dijela, ali odokativno bih rekao 25%. Napravio sam PLAN da na tom dijelu ne smijem puno zaostati, najviše 50m, a onda je drugi dio trkački i tu bih trebao stizati. No išlo je i bolje od planiranog jer sam na vrh Gipsa došao zajedno s vodećim, a onda sam na jednom malo dužem zaravnanju otišao naprijed i odvojio se. Slijedeći zadatak mi je bio pogoditi skretanje s makadama u šumu i tu nisam imao većih problema. Pogodio sam iz drugog pokušaja! 🙂 Dalje ide lijepi puteljak kroz šumu kojeg sam prije mjesec dana jedva hodao, a sada sam ga pretrčao bez problema. Slijedi nekoliko prelazaka ceste i više ni ne vidim lampičice iza sebe. Ostvario sam solidnu prednost. I onda dolazi kobni dio. Na tom istom mjestu sam promašio stazu na prvom kolu JGL (ever) i tada me to koštalo pobjede jer nakon povratka na pravu stazu više nisam uspio stići Deana Ribića. I promašio sam opet! Ne bih ništa rekao da nisam u subotu prošao ovu istu stazu i napomenuo Ivi (koji je trčao sa mnom) kako se tu lako može zeznut i ispričao mu cijelu tu priču od prije tri i pol godine. 🙂 A baš je na tom mjestu bilo najmaglovitije i ne samo da sam pogriješio skretanje, nego više nisam mogao ni naći pravi put nakon što sam skužio grešku. I tako sam panično išao po tom makadamu lijevo – desno dok nisam vidio lampičice. I krenem za njima i shvatim da sam se uključio na četvrto mjesto. Ispred mene su Juraj i Kristijan, a Brko je dobrih 50m ispred njih. Prestižem ovaj dvojac i krećem (opet) u borbu za prvo mjesto. A snijega ima sve više i sve mi je teže trčati. Napokon prestižem vodećeg, do kraja ima još par minuta trčanja, ali snijega sad stvarno ima! I to neugaženog! Stepenice teškom mukom savladavam i slijedi “sprint” do gelendera.

Vrijeme: 41:24
Prosječan puls: 169
Max. puls: 173

Uskoro dolaze i drugi trkači, kratko zadržavanje na vrhu Medvednice i povratak dole. Povratak je prošao u ugodnom čavrljanju s kolegom trkačem Ivanom Trsom (na Mrak ligi poznat kao Grišo). I onda nazad u realnost. 😦