Lige – nadopuna

Danas počinje kros liga, a ja još nisam napisao ništa o dvije lige na kojima sam nastupio ovu i prošlu nedjelju. Krajnji je čas da napišem nešto o tome jer će me “pregaziti” vrijeme, a i zaboravit ću kako se što zbilo. Kad sam počeo raditi plan treninga za ovu sezonu, na kalendaru sam zaokružio i datume nekih utrka. I prvi kružići su bili na 6. i 13. veljače. Prvi datum bio je za 7. kolo Lagvić lige, a drugi za 7. kolo Japetić lige. Na Lagvić ligu sam otišao prilično odmoran jer je iza mene bilo 7 dana lakših treninga, a čak sam i odmorio (prisilno) dan prije jer sam cijeli dan bio u Rijeci na natjecanju s kadetima pa nisam stigao napraviti trening. I te odmorne noge sam osjetio odmah na početku. Bez pravog zagrijavanja (došli na ligu u zadnji čas) sam pojurio od starta u brdo, nisam gledao nikakve prolaze, nisam se okretao da vidim tko je iza mene, samo sam trčao. Taj dan je bilo super vrijeme, lijep proljetni dan i trčao sam u bickama i majici kratkih rukava. Na mjestima kad se izađe na sunce je bilo čak i malo prevruće. Prva provjera stanja u trci bila je na 6. kilometru. Na jednom jakom zavoju vidio sam da je Renato Pomahač nekih 100m iza mene što je na ovakvom brdu prednost od 30-ak sekundi. Tada sam odlučio pogledati na sat da vidim prolaz na tom 6. kilometru i bio je 30:13. To me na početku malo zbunilo jer sam krivo zapamtio prolaz s prethodnog kola kada sam trku završio s rezultatom 47:25. Mislio sam da sam tada imao prolaz 31:30 pa sam bio malo razočaran shvativši kako sam sad brži tek malo više od minute. No brzo sam uvidio grešku i sjetio se točnog prolaza. Sjetio sam se kako sam tada razmišljao da bi bilo super da imam prolaz ispod 33min i imao sam 32:30. A ne 31:30… I ta spoznaja me još malo ubrzala. Od 6. kilometra do kraja staza je dosta blaža i tu ima puno dijelova gdje se može baš lijepo trčati, produžiti korak, a ima nekoliko zaravnanja gdje se može ići i ispod 4min/km. Naravno ako ostane snage od onih strmijih dijelova. Na busnu stanicu ispod Tomislavca dolazim za 41:50 i znam da mi je prošli put trebalo malo manje od 3min od tuda do cilja. Na prošlom kolu je Damir Rogić trčao 44:40 i to je najbolji rezultat ove sezone pa želim brže od njega. Računam bit će “na knap”, no iznenađujem se kad dolazim do vrha za 44:15. Sekundu brže nego prošle godine. Malo manje od minutu iza mene na cilj dolazi Renato koji je skinuo osobni rekord za 8” (45:12), a za treće mjesto je bio finiš između Ive Maronića i Matije Kriveca koji Ivo rješava u svoju korist i postavlja si osobni rekord za više od minute i pol (47:30), a i Matija je debelo rušio svoj rekord.

Za razliku od Lagvića, na Japetić ne dolazim odmoran. Dapače, dolazim iz punog treninga sa 120km u prethodnih 6 dana, s jakom ligom 7 dana prije, s dužinom napravljenom u srijedu (kako mi ne bi prošlo puno vremena između dviju dužina) i još nekoliko brzih treninga između svega toga. Bio je lijep tjedan pa ga je trebalo iskoristiti za treniranje. U subotu sam bio toliko umoran da sam razmišljao o danu odmora, no ipak sam se otišao rastrčati navečer i poslije toga popio pivu i pol. I to je čini se bio pun pogodak. Ujutro sam se probudio preporođen! Na start smo stigli dovoljno rano (prvi), popili kavicu, obavili sve što ide iza toga, zagrijali se 20-ak minuta, a ostalo je vremena i za “gimnastiku”. Na Japetiću sam bio do sada samo jednom i to drugog dana ove godine kad je na stazi bilo snijega i tada sam trčao 54min. Neka procjena je tada bila da bi po čistoj stazi mogao dvije minute bolje, a kako sam se od tada još i malo popravio, zadao sam si cilj da pokušam ići ispod 51min. Inače, staza na Japetić mi savršeno odgovara po svom profilu. Prvi kilometar je nizbrdo (s dva kratka hupserčića), pa ide 4km uz nogu (nagib 2-3%), a tek poslije 5. kilometra kreće pravi uspon koji je prilično konstantan bez nekih jako strmih dijelova od preko 10 ili 15%. I na kraju dolazi malo zaravnanje pa finiš od 150m nizbrdo. 🙂 Od samog starta sam krenuo vrlo jako, a po koracima sam čuo da me prati jedan trkač. Nisam se okretao, ali znao sam da je to Stanislav Kralj – trkač iz Slovenije u prekrasnom narančastom dresu. 🙂 Prolaz na 1. kilometru 3:12. Ona 4km uz nogu sam prilično jako “stiskao” i 5km je bilo 19:07. Tu sad već počinje računanje koliko bih mogao na kraju ići. Posve mi je jasno da će to biti ispod 51min, osim ako se ne raspadnem na usponima. No ne osjećam se tako, i uzbrdo dobro ide. Šesti kilometar 4:45, a sedmi koji je najstrmiji 5:00. Onda 8. opet ispod 5min i do kraja više ne vidim oznake na drveću. Nakon 40min trčanja mi je već jako teško i polako posustajem, ali uskoro dolazi ono zaravnanje i tu se oporavljam. Mislim kako mi je tempo opet bio oko 4min/km. Dolazim na plato iznad cilja i gledam prolaz 48:45. Mislim da je Letonia trčao 49:07 i jurim nizbrdo koliko god mogu kako bih skinuo taj rekord i dolazim na cilj u vremenu 49:08. A joj… No poslije doznajem kako je Letonia trčao 49:01, ali cilj je bio na platou. Yupiiii! 🙂

Poslije ova dva dobra rezultata na brdu, malo sam se pitao otkud ta dobra forma u ovo doba godine. Nisam još ni blizu onih tjednih kilometraža koje sam radio prošle godine, a nisam radio ni neku brzinu. Only logical explanation je Mrak liga i trčanje na sedmi kat na kraju skoro svakog treninga u zadnjih mjesec dana. 🙂

Da sad ne pišem novi post, samo ću kratko dodati izvještaj s 1. kola ovogodišnje kros lige. Na prvom kolu odlučio sam se za meni dražu dugu ligu i plan (ili bolje reći ideja) je bio da trčim nešto između tempa maratona i tempa polumaratona. No što je uopće tempo maratona, tj. polumaratona? Da li je to ono što već imam istrčano ili ono što bih htio istrčati ili nešto skroz deseto? Po prvom kriteriju to je 3:45/km za maraton, tj. 3:26/km za polumaraton. Po drugom kriteriju, a tako sam trenirao zadnjih par sezona, tempo maratona bih odredio po onome koliko sam trčao i koliko bih htio trčati maraton i to je bilo otprilike 3:40/km ili koju sekundu ispod. To je neki realni programirani napredak, ali nažalost za mene još neostvaren. A ima i ona teorija da je tempo maratona onaj tempo kojim možeš istrčati maraton. 🙂 Na treningu je to teško odrediti… A danas je bilo baš super vrijeme za “mazanje”, temperatura +4, nešto malo NE vjetra i vlaga kakvu ja volim. Jedino što je na južnoj strani bilo previše lokvi, a ne volim trčati kroz lokve, više volim ići okolo. Od starta sam krenuo s Mrkim i Kovačem koji su nastavili svoje dvoboje od prošle godine na kratkoj stazi. Mrki je načuo da je Hrvoje slabo trenirao po zimi pa je odmah raspalio do daske kako bi ove godine osvojio ligu, no možda je to ipak bila pila naopako jer se Kovač nije dao i na kraju je slavio s prednošću od nekih 30-40m. Bit će to zanimljiva borba sve do 11. mjeseca. 🙂 Nakon što su njih dvojica skrenuli na srednji most, nastavio sam u istom tempu dalje. Na 5km sam imao prolaz 17:28, no onda slijedi pad u 6. kilometru koji ide preko mosta. Na mostu je još i jako puhalo u prsa pa je taj kilometar bio 3:42. Zadnjih 2,6km opet vraćam na početnih 3:30-3:33/km, brže nije išlo čak ni uz vjetar u leđa. Konačni rezultat 30:31, rekao bih da sam nastavio tamo gdje sam stao prošle godine kad sam iz kola u kolo išao sve brže i stao na 30:53 (ako se ne varam). Na kraju je to ispalo puno bliže tempu polumaratona, i po osjećaju i po pulsu. Nije loše za prvo kolo. Lijepo je znati da uvijek mogu potegnuti 8-12km na tempu 3:30/km, bez obzira da li sam u bazi, intenzitetu ili nekoj drugoj fazi treninga. Sad se “samo” moram utrenirati da istrčim u tom tempu 42km. 🙂