Objavio: goranmuric | 27/02/2011

Razum i osjećaji

Danas sam otrčao 3. Savski polumaraton (i meni je treći) i došao sam do svoje druge pobjede na ovoj trci. Bilo je to puno lakše napisati nego ostvariti.🙂 Nisam baš imao u planu ovu utrku. Kad sam zaokruživao one datume na kalendaru nekako sam preskočio 27.2. i ostavio taj dan za trening dužine. Jedino sam ostavio mogućnost da utrku “ukomponiram” u dužini, tj. da otrčim prije starta sat do sat i pol u nekom laganom tempu pa onda utrku u tempu maratona ili tako nešto. No onda sam ovaj tjedan bio potpuno odustao od utrke. Razloga za to je bilo puno, a najvažniji je da slijedeći tjedan imam utrku krosa, a zatim će zaredati nekoliko polumaratona koji su u cestovnom kupu i to bi mi (opet) bilo previše utrka, a premalo treninga. Čak i ako utrku istrčim kao trening.🙂 Zato sam bio odlučio trčati dužinu na Sljeme danas i s tim planom sam se ujutro probudio. No planovi su da se krše.🙂 Kad sam ujutro išao po kruh (i pivo) skužio sam da je vani jako hladno, a još je i nešto padalo. Doručkovao sam oko 9h, popio kavu, provjerio mailove i pogledao na DHMZ aktualne podatke. U 10h Zagreb Maksimir -2, Sljeme -7. Odoh na WC (ovaj dio sam mogao i preskočiti) i tamo pada odluka. Dođem u sobu i kažem Kristini “idem ja na trku!”. Ona odgovara “pa šta nije već počela?”, a ja “ne, start je za pola sata”.🙂 Na brzinu se obućem, a kako živim na 7min laganog trčanja do starta, stignem i podići broj. Jednostavno nisam mogao propustiti utrku na svom domaćem terenu, utrku na kojoj sam prošle godine došao do svoje prve pobjede na nekom polumaratonu i koja mi je tako blizu da sam stazu polumaratona samo u zadnjih tjedan dana pretrčao 3 puta na treninzima. Iako možda nije najpametnija odluka što se ostalih utrka u sezoni tiče, ne bih bio sretan da sam propustio ovaj događaj. A još se i Davor Stanko kladio na mene…🙂

Utrka je startala s 5-10min kašnjenja 200m istočnije nego prošlih godina jer su se neki bunili kako je staza kraća pa je sad organizator ispravio tu nepravilnost. Tako da onda vjerojatno ni moj prošlogodišnji rekord staze nije važeći…😦 Inače za tih početnih 200m (viška) trebalo mi je 38”. Odmah od početka, utrku je poveo Marin Koceić, triatlonac i jedan od najboljih planinskih trkača koji sve bolje trči i po ravnom. Već nakon prvog kilometra ostvario je prednost od nekih 50-ak metara i nikako ga nisam mogao sustići. Pokušavao sam mu se približiti pa trčati uz njega, ali iz kilometra u kilometar počeo je povećavati svoju prednost. Za razliku od prethodne dvije godine, ove godine smo na početku imali vjetar u leđa, a na povratku u prsa. No prethodnih godina je bilo toplo, a sad temperatura nije prelazila nulu. Po prognozi je trebalo biti 5-6 stupnjeva u plusu i zato sam se odlučio trčati u Adidas Kanadia TR2 GTX (nije reklama), patikama za blato jer je prethodnih dana nasip ujutro bio zaleđen, ali oko 12h kad sam išao na treninge bio je jako blatnjav i sklizak. Čim bi temperatura otišla u plus nasip bi se počeo otapati i nije bio za normalno trčanje. Možda je danas bilo prehladno za neko brzo trčanje, ali bar se moglo trčati. Ne znam kako bi to izgledalo da su meteorolozi pogodili prognozu. I dok sam trčao iza Marina svejedno sam se malo nadao da bi moglo otopliti da ove moje patike postanu prednost, a vidio sam da on ima neke obične Najkice za cestu s kojima bi mogao imati velikih problema po blatu.🙂 No ništa od toga… Podloga je ostala čvrsta sve do samog kraja, barem za nas na čelu utrke. Neki trkači su mi rekli da se kasnije led počeo otapati da je bilo dosta sklisko od 17. do 19. kilometra.

Do Jankomirskog mosta, tj. 10. kilometra utrke, Marin je povećao prednost na 30-ak sekundi, ali sam i dalje vjerovao da ga mogu dostići, a više sam se pribojavao Matije Grabrovečkog koji je bio iza mene. No nisam znao da Matija danas ide lagano i da se ne utrkuje.🙂 S prelaskom Save vjetar je počeo puhati u prsa, a ja sam nastojao zadržati isti tempo koji sam imao s vjetrom u leđa. I bio sam prilično uspješan u tome. A svakim kilometrom Koceić je bio sve bliže. Na stepenicama iza 13. kilometra “odštopao” sam mu 18” prednosti, a već nakon jednog kilometra ta prednost je pala na 11”. Zatim 8”, ali kako sam mu se približavao sve mi je bilo teže stvarno mu se približiti. No na 18. kilometru Marin je par koraka ispred mene i onda počinje fajt. A baš sam sinoć gledao film originalnog naslova “The Fighter”…🙂 Čim sam dostigao Marina pojačao sam tempo i pokušao riješiti pitanje pobjednika, ali ne uspijevam. Prati moj tempo pa uzimam kratak predah. Par minuta poslije radim jaku promjenu i mijenjam stranu nasipa po kojoj trčim kako bih ostavio Marina da se bori sam s vjetrom, no i taj moj pokušaj je neuspješan. Ok, nije frka, možemo to riješiti i zadnjih 100m, ali svjedno bih si htio osigurati mirniju završnicu. I onda dolazi trenutak kada uspijevam napraviti 4-5 metra prednosti, a to se zbilo nakon prolaska ispod Jadranskog mosta na jednom kratkom strmom hupseru kako bi se ponovno vratili na nasip. Kad sam osjetio da je Koceić malo posustao još malo pojačavam i privodim utrku mirno kraju. Vrijeme u cilju 1:15:38. Marin dolazi na cilj 7” iza mene. Odlična utrka! Da on nije tako vukao vjerojatno ne bih trčao ni blizu ovog rezultata, a ovako je izvukao maksimum iz mene, ali i iz sebe jer je istrčao osobni rekord. Po ovakvom vremenu i ovoj podlozi… Svaka čast! Nekoliko minuta iza nas ciljem prolazi Mrki koji je bio treći, a poslije njega Čošić, Španić… Mrki je fenomen!!!🙂

GALERIJA (Slavko Sopina)


Responses

  1. čestitam na pobjedi

  2. …svaka čast…vjerujem da je bila odlična trka…također odličan post…kako se ne bih kladio na tebe, kad valjda znaš svaki cm te staze…

    …btw.Fighter je preodličan film…

  3. Hvala!🙂

  4. Svaka čast i pazi na raspored snage za nastavak sezone !

  5. I, još nešto !

    Mi trkači da se ne rukovodimo srcem, puno bi treninga i trka ostalo samo u glavi…

  6. Čestitam.🙂

  7. Čestitam! Samo naprijed. :))

  8. Hej, treneru!
    Super, super… Čestitam.
    Nadam se, da ćeš i mene tako dobro natrenirati🙂

  9. čestitam i ja🙂


Kategorije

%d bloggers like this: