Objavio: goranmuric | 07/03/2011

Maksimirski kros

Jučer je u Maksimiru, u organizaciji AK Zagreb Ulix, održano Ekipno prvenstvo Hrvatske u krosu. Meni je to bio prvi kros u Maksimiru nakon 10 godina ako ne računam kros ligu. Zadnji put sam tamo trčao 2001. godine kros prvenstvo HALS-a. Trčalo se na sličnoj stazi samo što su start i cilj bili na livadi ispod Mogile, a sada su bili podno Vidikovca. No i tada se trčalo oko jezera što mi je najljepši dio maksimirske šume i čudim se da taj dio nije uključen u stazu kros lige. Na više mjesta je rečeno kako je ovo bilo prvo državno kros prvenstvo u Maksimiru nakon 20 godina, ali meni se čini kako ta informacija nije posve točna jer se sjećam da je 1996. bio neki kros u Maksimiru. Nisam tada trčao, no znam da se moj klupski kolega Marko Vrvilo vratio iz Zagreba u Split sa zlatnom medaljom u konkurenciji dječaka. Ali nije bitno… Jučerašnje natjecanje je i bez toga bilo posebno. Po mnogočemu. Najmasovnije atletsko natjecanje u zadnjih 20 godina s gotovo 500 trkača i trkačica iz cijele Hrvatske, odlična organizacija i do sada neviđena nadmoć jednog kluba u muškoj i ženskoj konkurenciji. Naime, AK Agram ne samo da je bio najbrojniji klub na natjecanju (87 natjecatelja), već je uvjerljivo slavio u ženskoj (što je već uobičajeno) i u muškoj konkurenciji (što je nova kvaliteta). Gotovo da nema utrke u kojoj Agramovci nisu bili na postolju. Zapravo bile su dvije (od 12): mlađe djevojčice i utrka seniora na 12km. No tu sam ja na neki način branio boje kluba iako sam nastupao u dresu Veterana.🙂

A ta moja utrka je bila dosta predvidljiva. Već u petak ujutro kad sam vidio startne liste naslućivao sam kako će izgledati utrka. Bez nekog podcjenjivanja ostalih trkača, odmah sam uočio da će se najveća borba za drugo mjesto voditi između Matije Grabrovečkog, Nikole Mikulića i mene, dok sam Zorana Žilića odmah stavio na prvo mjesto.🙂 A tako nešto je priželjkivao i Nikola Mikulić koji je utrku opisao na svom blogu. Pa da ne ponavljam sve ono što je on napisao, jer je vrlo vjerodostojno prenio sva događanja u trci, ja bih samo kratko proanalizirao svoj rezultat. Staza je bila očito malo kraća od 12km jer nemam osjećaj da sam trčao 3:23/km, no to i nije toliko važno jer se radi o kros utrci, a ne o polumaratonu/maratonu ili utrci na stazi da je važan rezultat. Ovo je bilo ekipno natjecanje gdje je najvažniji plasman jer se po plasmanu određuje ekipni poredak. A s plasmanom sam iznimno zadovoljan, kako svojim pojedinačnim, tako i ekipnim. Ponovili smo treće mjesto od prošle godine s tim da smo se jako primaknuli drugoplasiranoj ekipi. Razlika je bila svega dva boda. No ne mogu reći da sam istrčao odličnu utrku. Jako dobro sam se osjećao dok sam vodio utrku, no čim sam otišao malo u pozadinu da se “kao” odmorim postalo mi je teže nego što mi je bilo dok sam bio na čelu. A to mi se već događalo. Puno bolje funkcioniram kad vodim grupu, nego kad pratim tempo grupe. Čak i kad se radi o istom tempu. A jučer sam posebno zakazao u trenutku kad se lomila utrka. Bilo je preočito da će na pola utrke Žile povući i svi smo se uskomešali kako bi spremni dočekali to ubrzanje, a ja sam tu izvukao najdeblji kraj. Jednostavno nisam mogao promijeniti i ostao sam sam. Ali sam zato posebno zadovoljan onim što se događalo poslije, a to je da se u tom trenutku nisam predao i do kraja trke branio 4. mjesto, već sam cijelo vrijeme pokušavao sustići Nikolu što mi je na kraju i uspjelo.

Sad slijedi par tjedana treninga i nova utrka. To će vjerojatno biti polumaraton u Velikoj Gorici.


Responses

  1. čestitam na uspjehu

    nije staza bila malo kraČa , nego Puno (po krugu sa 6 različitih mjerenja 45-68 m) ,
    mada kako si rekao to ne utječe na rezultat jer su svi imali iste uvjete.

    kakvo je tvoje mišljenje da li je ova staza bila “prava” kros staza po svjetskim mjerilima ili je istina da se opet pogodovalo “klasičnim” atletičarima ?

  2. Hvala.
    Iskreno, ja sam mislio da je staza još kraća.🙂

    Prava kros staza? Vidio sam na svjetskim i evropskim prvenstvima i puno lakših i puno težih staza od ove. Težinu staze ponajviše određuju vremenski uvjeti, a uglavnom su to blago valovite staze kao što je bila ova. Da je u srijedu palo najavljenih 15cm snijega (a ne 1cm) i da se zadržao do jučer, bila bi i ovo izrazito teška staza.😉 A poredak među trkačima se ne bi bitno promijenio, tako da se ne slažem da je ova staza ikome pogodovala više ili manje. Grdenić i Erent su kao srednjeprugaši u Vrbovcu, u vrlo teškim kros uvjetima, svejedno slavili na 9km ispred Grabrovečkog i Dinjara koji su dugoprugaši.

  3. Čestitke tebi i Nikoli!!! Posebno na završnom pretjecanju!!! Meni je to nešto najdraže kad nekoga ”ubiješ” u zadnjim metrima…mada kad gledaš sa nekog fair play aspekat i nije baš talo lijepo…jer ipak je netko ispred tebe cijelu trku i onda ga onak ”kukavički” pobjediš u zadnjim metrima…hehe…mislim da je bila negdje rasprava o tome, sad se ne sjećam. možda si čak i ti pisao nešto o tome…uglavnom takve stvari se stalno dešavaju na olimpijskim igrama i atletskim natjecanjima…hehe…

    …uglavnom poanta je…da se Nikola sljedeći put mora potruditi da baš tebe ”ubije” u zadnjim metrima…

    …malo šale…kud bi došli kad bi svi igrali na fair play…hehe…

  4. Hvala na čestitkama.
    A nije baš da sam se šlepao cijelu trku iza njega pa ga isfiniširao zadnjih 200m. Iako ni to nema veze s fair playem, nego s taktikom. Netko voli voditi, netko voli slijediti. A ja sam jučer vodio prva 4km pa zatim malo otišao u zavjetrinu i onda izgubio priključak s vodećima. I napatio sam se kao rijetko kad da uhvatim Nikolu koji je ušao u zadnji krug sa 100m prednosti.

  5. Super si ovo narisao!😛

    Što se tiče fair play-a – to ne postoji kod nas. Točno kak je Goran napisao da svatko ima svoju taktiku i moja ovaj put nije upalila..🙂

    A sad malo o dužini staze. Ja sam čuo iz vrlo povjerljivih izvora da je staza dugačka 198* (i neš sitno) metara. Naravno da tu treba uračunati da su uvjeti malo teži nego na stazi/cesti (“brda”, šljunak, malo blata itd.) i ne treba tempo krosa uspoređivati sa stazom ili cestom. Ove godine sam trčao više od 3 min brže nego prošle, i netko tko ne prati ovaj sport bi rekao da iduće godine svi idemo ispod 36 min.. :))

  6. …36minuta za 12km???…hm, toliko meni treba sa biciklom…hehe…

    …ma ovo gore za fair play sam napisao radi šale…nekad treba taktizirati…ja recimo preferiram kad točno znam koliko netko trči, da trčim jedan dio trke ispred njega, ne dopuštajući tom trkaču da me prijeđe, tako što uvijek vučem ispred njega, na neki način i sam sebi pomažem…slično kao Murinjo…kad voli voditi grupu…doduše ja nikad nisam vodio na utrci…ustvari mislim da jesam prvih 100 metara….hehe…ali nekako po iskustvu mislim da trkač bolje funkcionira kad vodi neku grupicu trkača ispred sebe jer onda i psihološki bolje funkcionira..ali naravno samo do određenog trenutka kad počinju igrice povuci potegni…nema ljepšeg kad se zadnji kilometri švercaju iza nekoga i onda u finišu bum…ili mub😀😀😀

    pozdrav dečki…i sretno s utrkama ove sezone…


Kategorije

%d bloggers like this: