Garmin i ja

Nabavio sam i ja Garmina! I neka me se sad čuvaju svi organizatori utrka i liga po Hrvatskoj jer dolazim na svaku njihovu utrku i mjerim im staze. Jao onom tko ima krive informacije u propozicijama! 🙂

Prošlo je godinu dana otkad sam se počeo intresirati za Garmina i sad sam ga napokon kupio. Vrlo povoljno, preko Amazona, iz Amerike. Dugo sam gledao koji bih kupio, pa proučavao što sve taj Garmin može, pa ga je na jesen nabavio Saša i nahvalio ga na dugo i na široko. Skoro svaki post mu je bio o Garminu. 🙂 Pa sam još vagao, da li to meni stvarno treba, imao sam Polara pa sam se razočarao, dosta sam ga platio, a nije dugo radio. I onda sam pronašao dobar razlog da ga kupim. Kad sam poslije Nove godine ponovno započeo s treninzima za maraton, počeo sam i puno trčati. A kako sam po zimi uglavnom osuđen na dva poligona za trčanje (krugovi oko mostova gdje se trči liga i krugovi na Jarunu) htio sam nešto što bi mi razbilo tu monotoniju. Htio sam Garmina da mogu otići trčati u bilo kojem smjeru, po bilo kojoj cesti, raditi krugove po kvartovima, a da opet na kraju trčanja znam koliko sam kilometara pretčao. I kad sam krenuo na Mrak ligu bilo mi je baš fora gledati različite “trackove” gdje se tko kretao po šumi od točke do točke pa sam i ja poželio da mogu kad dođe toplo vrijeme otići malo istraživati Sljeme i da poslije mogu točno znati gdje sam se kretao, gdje sam zalutao i koliko sam kilometara nakupio tokom tih tumaranja. I tako je pala odluka da ću si ipak kupiti to čudo tehnike. Našao sam preko neta vrlo povoljno Garmin 305 za kojeg sam našao puno pozitivnih kritika, a jedina mana mu je što je ogroman, pogotovo na mojoj tankoj ručici. 🙂 Da me država ne bi opelješila za porez i carinu naručio sam ga na adresu prijateljice koja je u Americi i ona mi ga je ovaj vikend donijela.

Nisam dugo čekao na prvo trčanje. Premda sam u nedjelju ujutro napravio dužinu od preko 40km (prvu nakon Plitvica), nisam mogao čekati ponedjeljak za prvi test pa sam otišao malo potrčati kvartom odmah nakon što se Garmin napunio propisanih 3 sata. Uslijedilo je skidanje “treninga” na komp i prva mana koju sam uočio je loš softver, puno lošiji i nepregledniji od onog Polarovog. No to je donekle ispravljeno kad sam otvorio “akaunt” na Garminovoj stranici i tamo sve puno ljepše izgleda. Pogotovo trasa kud sam trčao. To je jako dobro napravljeno i to mi se sviđa. Ali ne sviđa mi se način na koji se analizira puls tokom treninga, no kako nisam kupio sat zbog toga, već zbog GPS-a, to ću im lako oprostiti. Slijedeći dan je uslijedio pravi test, malo duže trčanje po stazama gdje inače treniram. Najviše sam se bojao da mi za te moje staze za koje “znam” koliko su duge, Garmin ne pokaže da sam godinama bio u zabludi i da mi mojih omiljenih 8km zapravo nije 8km, nego 7,5km. Ali tu smo se složili, čak me moj novi prijatelj razveselio već nakon nekoliko minuta trčanja kad mi je otkrio da do nasipa nemam 900m kako sam mislio, već 930m. Uf, dobro je! 🙂 Zatim sam krenuo trčati po nasipu i testirati one oznake koje prati većina trkača koji treniraju po nasipu. Mislim na one stupiće, tj. stupiće u tragovima kojih je iz godine u godinu sve manje i sad ih po cijelom nasipu ima tek 5-6 (sa sjeverne i južne strane), a prije ih je bilo 20-ak. No ostale su betonske markacije na mjestima gde su se prije nalazili i dobro su vidljive sve dok ne naraste trava. I ovaj test me jako razveselio. Oznake su savršeno precizne – svaki kilometar. Dogodilo se tek malo odstupanje par puta i to od par metara, vjerojatno zbog mog vijuganja u potrazi za idealnom stazicom.

Nakon što sam utvrdio da duljinu dobro mjeri i da sve to lijepo izgleda kad se gleda preko Google Eartha, danas sam se više koncentrirao na testiranje tempa. Vidio sam jučer na krivuljama da ima nekih nelogičnih oscilacija u tempu iako sam više manje trčao istim tempom. Tako sam danas napravio savski polumaraton sa startom i ciljem ispred zgrade u nekom progresivnom tempu i Garmin je dosta dobro registrirao to ubrzavanje prema kraju treninga. A ja u tom kontroliranju tempa nisam ni skužio koliko mi je puls bio nizak s obzirom na tempo kojim sam trčao. Izgleda da sam u formi. 🙂

I tako, prvi dojmovi su vrlo pozitivni. Dok ovo sad pišem jedva čekam novi dan i novi trening da isprobam još neke funkcije. A tek prvi odlazak na Sljeme… 🙂 No donio sam i neke odluke. Neću ići na utrke s Garminom, osim možda na neke trening trke tipa kros lige ili ako ću ići na neki polumaraton u tempu maratona tako da mogu poslije analizirati puls, tempo, stazu i sl. Ali na ozbiljne trke nema šanse. Taman sam se naučio trčati utrke bez sata (Sinj, Starek, kros u Maksimiru) i najmanje što mi treba je sat s četiri ekrana i miljun različitih informacija. Tako da je ono iz prve rečenice ipak bila šala. Organizatori utrka mogu odahnuti. 🙂 I još moram razmisliti o trčanju dionica na stazi s Garminom. To bih mogao raditi tako da podijelim ekran na dva dijela i da gledam samo vrijeme i eventualno puls. Još ću razmisliti do sutra ujutro kada idem raditi prvi trening dionica ove godine.