O Sinju, Velikoj Gorici…

Iza mene je 27. završeni polumaraton. U Sinju sam trčao 1:14:00 što mi je četvrti najbolji rezultat u životu na ovoj disciplini, a možda i drugi, budući da su dva bolja istrčana na stazama iza kojih su se vukle rasprave o točnosti staze. A sad bih kratko dao svoje mišljenje na te rasprave jer već dosta dugo uspješno izbjegavam rasprave na forumima, no ipak imam neko mišljenje pa gdje ga izraziti nego na svom blogu. Je, staza u Velikoj Gorici je bila kraća. Ali nije bila kraća 500m kako neki govore i kako su neki Garmini izmjerili. Barem ne ako se trčalo po cesti kako je bilo označeno. Po meni je staza bila kraća maksimalno 200m što je na mom rezultatu cca 40-45”, a nekom tko trči 5min/km 1 minutu. Raspravljalo se i o tome kako treba mjeriti staze, da li kod mjerenja kratiti preko pločnika ili ne. Ako u raspisu npr. Stareka piše da se trče tri kruga Alejom Matije Ljubeka po cesti, onda se podrazumijeva da se ne krati zavoje po pločniku zato što se može, jer nijedan organizator utrka kod nas nema 20-ak kilometara gelendera da ogradi cijelu stazu kao što to rade u Londonu, New Yorku, Berlinu… A kad se već krati po pločniku samo čekam kad će netko početi kratiti po livadama, trčati tik uz jezero i sl. Jer se može! 🙂 Ili na Sljemenskom maratonu trčati Hunjka – Puntijarka po cesti, a ne po šumi kuda bi trebalo?! A što se Garmina tiče, a to sam već spomenuo u onom postu od prije par tjedana, on je super stvarčica za trening, ali nije apsolutno precizan i ne može se po njemu suditi da li je staza točna ili nije. Ja više vjerujem ljudima, nego GPS-u. A to sam se uvjerio na prvom treningu za oblačnog vremena kad sam trčao na stazi i kad mi nijednu dionicu nije izmjerio točno. Dapače, griješio je 20-ak metara po krugu. No nisam poslije tog treninga pisao ni HAS-u, ni IAAF-u da ponište sve rezultate koji su otrčani na Mladosti. 🙂 Isto tako, kad je vedar dan 7km mi je na početku Čeha (selo blizu Zagreba), a kad je oblačno 150-200m dalje…

Eto, to je bila mala digresija, a sad se vratimo Sinju. Kako sam prošle godine istrčao odličnu utrku na ovoj stazi tako sam i sad otišao na nju s namjerom da još malo popravim rezultat iz Velike Gorice, a ako bude sreće da skinem osobni od prošle godine. No kad smo došli u Sinj nisam više imao nikakvih planova i startao sam utrku u namjeri da se utrkujem pa kako bude. Naime, put iz Zagreba je bio dosta naporan jer smo išli na utrku kombijem na dan utrke što je značilo buđenje u 3:30, polazak u 4:30, dolazak sat vremena prije starta, na brzinu se prijaviti i sl. Zapravo odlazak na trku je bio kako to većina koji stalno idu na trke rade svaki put. 🙂 A još se i naziralo da će to biti prilično vruć dan, baš onakav kakav ja ne volim. 🙂 No kad je utrka startala sve je to potisnuto i noge su bile lagane, dobro sam se osjećao i bio sam nabrijan za utrkivanje. Već po običaju, nisam nosio sat sa sobom, već sam pratio što se događa oko mene i reagirao na poteze drugih trkača. Prvi kilometar sam ja nametnuo tempo, a zatim je moju ulogu preuzeo Ibrahim Ramić iz Sarajeva koji je vodio glavnu riječ sve do 5. kilometra. Iza njega smo se izmjenjivali Žilić, Paripović, ja i još jedan trkač iz Sarajeva (mislim da se zove Bojan). Nakon 5. kilometra dolazi jedna neugodna uzbrdica i tu Parip i Žile malo ubrzavaju, ja krećem za njima, dok ostali iz grupe polako posustaju. Nakon tog uspona slijedi jedna prekrasna nizbrdica i tu nam se opet priključuje Bojan, ali Ibrahim i ostali trkači koji su bili u grupi polako zaostaju. Nakon okrepe na 6. kilometru ja malo ubrzavam kako bih se riješio Bojana pa da u grupi ostanemo samo Žile, Parip i ja. No žilav je Bojan i ne da se, ali ipak popušta iza 8. kilometra kada Žilić preuzima vodstvo. Drago ide uz njega, a ja odlučujem ostatak utrke provesti iza njih. Prošle godine sam u tom dijelu bio “preaktivan” i to me možda koštalo malo boljeg rezultata pa sam sad odlučio malo bolje taktizirati. Najzanimljiviji trenutak zbio se na 10. kilometru kad nas je počeo naganjati pas. 🙂 Sad sam tu stavio smajlića, ali to nije bilo nimalo smiješno. Bio je prilično agresivan i dobro nam je digao tempo nekih 150-200m i možda bi išli ispod 1:10 da ga Žile nije potjerao. 🙂

Poslije toga slijedi pet monotonih kilometara, ništa se nije događalo, nije mi bilo pretjerano teško, a činilo mi se da dobro idemo. I onda negdje oko 15. kilometra osjetim da Parip polako posustaje i ja krećem naprijed. I to je bio ključni trenutak u borbi za drugo mjesto jer iskreno, za prvo mjesto se nikad nismo ni borili. Od samog početka sam znao da je to rezervirano za Žileta, a ja sam htio biti što bliže njemu. No to ne znači da sam u trenutku kad je Drago malo zaostao, završio utrku i samo čekao kraj. Par puta sam pokušavao napraviti neke promjene ne bih li možda slomio Žilića. Vjerojatno će se on ako ovo čita nasmijati i pomisliti “koje promjene?”, ali to je bilo najbolje što sam mogao. 🙂 I onda je došlo zadnjih 500m, jedna njegova prava promjena tempa i utrka je riješena. Ja pokušavam ići za njim, ali mi je prebrz i na kraju je to bilo 9” razlike u cilju. Oko pola minute poslije dolazi u cilj Paripović, a zatim i Bojan, Koceić, Španić…

Rezultat u Sinju mi je samo potvrda da staza u Velikoj Gorici nije bila puno prekratka. Tu sam bio u malo boljoj formi, tamo su bili malo bolji uvjeti za utrku. Onaj vjetar nam nije puno odmagao jer je staza bila tako postavljena da je više puhalo u leđa, nego u prsa, a dosta vremena smo proveli u zavjetrini iza zgrada. Jedino je zadnji kilometar vjetar značajno smetao, ali to su gubitci od 10-ak sekundi maksimalno. No temperatura je po mojim standardima bila idealna za utrku. Puno više volim temperaturu oko 10 stupnjeva, nego 20+ stupnjeva što je na suncu oko 25 celzijevaca. A čini mi se da većina dijeli moj stav jer nisam dugo vidio toliko napaćenih figura kao u nedjelju u zadnjem kilometru polumaratona. I nikome nije bilo do finiša osim klupskom kolegi Klimi kojem se ne može dogoditi da nema snage za završni sprint. 🙂 Šteta što nije bilo više ljudi u Sinju jer je ovo jedna od boljih utrka u našem cestovnom kalendaru, ali većina trkača dolazi sa sjevera Hrvatske i Sinj im je dosta daleko. No na sreću daleko je i Mađarima. 🙂 I za kraj jedan prijedlog organizatoru… Ja bih rado trčao maraton u Sinju po ovoj stazi (2 kruga) pa ne bi možda bilo loše tako nešto organizirati. Možda u malo ranijem terminu da se izbjegne vrućina, i naravno ostaviti polumaraton. Zašto putovati vani na maraton ako možemo imati neki svoj proljetni maraton? I za sam kraj… Rezultati iz Sinja.