Objavio: goranmuric | 06/06/2011

Povratak otpisanog

Nakon onog novinskog izvještaja evo i (malo) duže verzije subotnjih događanja. No to će zapravo biti osvrt na 365 dana između dva Plitvička maratona. Nije tajna da već dvije godine (od Ferrare 2009.) nisam istrčao dobar maraton. Neki su bili loši, a neki katastrofa.🙂 Prošlogodišnji Plitvički je bio tako tako, načet ozljedom nisam mogao bolje i ne može biti loše kad istrčiš na Plitvicama ispod 3h. Ali nisam bio zadovoljan time… Kasnije se ozljeda samo pogoršala, uslijedila je pauza i na jesen povratak trčanju koji je bio dosta brz, što zbog velike želje za treniranjem, a što zbog potrebe da se spremim za Stareka kako bih pomogao klubu na Ekipnom PH u polumaratonu. Mjesec nakon Stareka je prošao u planiranju slijedeće sezone, tražeći na koje utrke bih išao, s posebnim naglaskom na proljetni maraton. Za to vrijeme sam se (opet) prepustio u ruke trenera Katalinića i do Božića sam trenirao s dečkima i curama iz AK Agram. No onda sam pokupio gripu i 8 dana pauze me vratilo malo nazad u formi pa su mi treninzi s Goranom, Brunom i Jurom postali prezahtjevni. I tada je pala odluka da se vratim Lydiardu, do Plitvica je ostalo još 6 mjeseci i krenuo sam s bazom. Napravio sam neke promjene u odnosu na prošlu godinu, a to je prije svega više trčanja po brdima (Mrak liga, Jutarnja Gelender liga, Lagvić, Japetić…) i izbacio sam neke tempo treninge koje sam radio godinu dana ranije. Sa Savskim polumaratonom je započela sezona utrka, no većinu utrka sam trčao iz punog treninga. Jedino sam se za Rijeku malo odmarao, a to je na kraju bila i najlošija utrka ove godine.🙂 No nakon Rijeke, tj. Kamešnice sam donio jednu dobru odluku, a to je da do Plitvica više nema nikakvih utrka, a to se prije svega odnosilo na Krašić i Jasku koje su kao trebale biti trening utrke za maraton. Planirao sam samo Jarunsku utrku kao izvrstan podražaj i svojevrsnu kontrolu tjedan dana pred glavnu utrku. Neplanirano sam otrčao brdsku trku “Sljeme”, ali to je bio splet okolnosti. Tog dana sam trebao raditi neki trening na Sljeme, ali kako je bilo kišovito i hladno vrijeme, bilo je pametnije malo izmjeniti plan i otići na utrku pa da me na vrhu čekaju suhe stvari, grah i kobasice.🙂

I tako je došao Plitvički maraton i znao sam da ću ga dobro otrčati. Nisam ni u jednom trenutku sumnjao u sebe i koristio onu alibi priču “to je maraton, nikad ne znaš kako će završiti”. A dobro je za mene značilo ispod 2:50, to sam si zadao kao rezultatski cilj. Prije tri godine sam trčao malo ispod 2:53 i znao sam točno gdje nadoknaditi te tri minute, dvije u prvom dijelu i jednu u drugom, to bi trebalo biti dovoljno. No to sam znao i prošle godine pa sam nakon 21km bio dvije minute u minusu.🙂 Posljednji tjedan pred maraton sam napravio najbolje do sada, i to bi trebala biti dobitna kombinacija i za buduće maratone. Pogodio sam i prehranu i treninge te sam došao na utrku odmoran, spreman i izrazito motiviran i fokusiran. Uz sve to, mislim da sam prilično dobro napravio i mentalnu pripremu za utrku, a kao nusprodukt toga ispaštali su čitatelji ovog bloga jer je to uključivalo nepisanje bloga.🙂 A drugi cilj je bio biti najbrži domaći trkač na utrci. Konkurencija je bila vrlo jaka, puno jača nego prošle godine. Kao najveće konkurente sam izdvojio Janeza Maroevića i Danijela Katalenića, a odmah do njih Tomislava Brečića i Hrvoja Kovača. No tu je bilo još niz dobrih trkača koji mogu iznenaditi: Lovelos Slovinac, Đuro Komlenović, Renato Pomahač, Krešo Babić, Ivan Stanić, Miroslav Kralj…

Na Plitvice smo došli kao i lani dan ranije, a ovim putem bih se još jednom zahvalio obitelji Abrlić na gostoprimstvu. Da nema vas ne bih ni ja dobro trčao!😉 I eto nas skoro do starta. No prije toga malo o vremenskoj prognozi… Svaki put kad idem na maraton proučavam dugoročne prognoze i klikam po raznim stranicama dva puta dnevno nadajući se da će neka izbaciti savršeni scenarij za dan utrke. A ovogodišnja prognoza je bila za mene prilično povoljna jer više volim trčati po kiši nego po suncu. Iako sam se ove godine spremao za sve uvjete pa sam mnoge treninge radio po najvećem suncu, svejedno sam priželjkivao malo hladnije vrijeme. I sve je upućivalo upravo na to, ali na kraju kao i obično prognoza je bila skroz kriva. Umjesto jutarnjih 12-13 stupnjeva koji bi tijekom dana uz malo kiše i grmljavine porasli do maksimalnih 18-19 stupnjeva, dočekalo nas je jutarnjih 17 stupnjeva uz puno vlage, a do kraja dana se pojavilo sunce i temperaturu povisilo dosta preko 20 stupnjeva. No na startu je bilo ugodno. Nakon zagrijavanja u trenirci gdje sam se preznojio kao da sam već istrčao pola utrke, skinuo sam se u dres i zadnjih 10min pred trku sam se samo istezao. Start je ove godine bio točan i odmah od početka utrke sam se osjećao puno bolje nego lani. Prošle godine sam se mučio do 5. kilometra da uhvatim željeni tempo, a kad sam to uspio, ubrzo je uslijedilo brdo. Sad sam prvi kilometar prošao 3:37 što nije prebrzo jer je taj prvi kilometar nizbrdo. A našao sam se u željenom društvu. Pored mene su bili Janez i Danijel i činilo se kao da ćemo se toga dana dugo družiti. No uskoro nas prolaze Ferenc Biri i Sadet Čaušević i ja krećem za njima. Proučavajući rezultate zadnjih nekoliko maratona izdvojio sam dva trkača koje bih trebao pratiti ukoliko želim ići koliko sam zaželio i jedan od njih je bio upravo Sadet. A još smo i u Rijeci trčali zajedno do okreta pa sam znao kako otprilike trči uzbrdo, a kako nizbrdo. A on je jedan od onih trkača koji glasno stenju od samog početka utrke i zapravo nije nimalo ugodno društvo za trčkaranje. Par puta mi je tako glasno “kriknuo” u uho da sam se prestrašio.🙂 Uskoro Ferenc ide naprijed u lov na svoje drugove iz Mađarske, a Čaušević i ja hvatamo neke od trkača na 16km koji su krenuli malo brže od nas. Jedan od njih je bio Mijo Bebić i bilo mi je vrlo ugodno trčati uz njega sve do 7. kilometra. Čak smo stigli i malo pročakulati.🙂 A onda dolazi prvi uspon i tu odlučujem trčati u nekom svom tempu ne gledajući druge trkače. I na moje iznenađenje, Sadet polako zaostaje. Do kraja uspona na 10,5km pretičem 4-5 trkača s utrke na 16km i na drugu okrepnu stanicu dolazim odmah iz Tihomira Mrkojevića. Tu pada prvo cuclanje gela… Uskoro prestižem Mrkija, a ispred mene je Marinko Duka. Polako mu se približavam i taman da ću ga dostići kad on dobije podršku od nekih cura uz šume i ubrzava.🙂 Dolazimo do mjesta gdje se staze razdvajaju i ostajem sam. No uskoro na 100m ispred sebe vidim jednog trkača i postavljam si zadatak da ga ulovim do kraja uspona na 19. kilometru. Ali tu dolazi do prve male krize jer sam početak uspona očekivao nakon 15km, a uspon počinje zapravo već nakon 14km. I to onaj najgori, malo uz nogu. Uz to još i sunce počinje lagano provirivati kroz oblake. Ali nije mi teško za disanje, provjeravam puls kojeg do tada nisam gledao i vidim da je u granicama normale. Za utrku…

I onda dolazi pravi uspon i sad mi je puno lakše, tj. teže mi je, ali tu mi i treba biti teško. No psihički mi je lakše jer vidim po satu da idem brzo. A i onaj ispred mene je sve bliže. Na oznaci 18km smo već zajedno, on priča nešto na njemačkom, ja mu kažem da ga ne razumijem i pitam ga kako se zove. Jurgen Wieser… Izvrsno! To je onaj drugi kojeg sam izdvojio gledajući rezultate.🙂 U dobrom sam društvu jer je to trkač koji redovito ide ispod 2:50, a najbolji rezultat na Plitvicama mu je 2:38 iz 2007. godine. Zajedno krećemo nizbrdo, no nakon okrepe prije 20. kilometra Jurgen mi malo bježi jer sam imao malih problema s vraćanjem bočice s gelom u džepić na hlačicama. Ali nije puno pobjegao, možda 20-ak metara i slijedećih 2km trčimo na istom razmaku. Prolazimo 21km i gledam vrijeme: 1:23:39. Bravo! Plan je bio 1:25, no ne osjećam se da sam pretjerao. Osjećam se puno bolje nego lani kad sam prošao 1:29. Slijedi nekoliko brzih kilometara od 3:33-3:36 i prije zaravnanja prestižem Wiesera, a malo zatim i još jednog trkača za kojeg pretpostavljam da je Mađar, ali ne znam kako se zove jer ga nisam skužio u cilju i ne znam da li je uopće završio trku. Negdje na 25. kilometru susrećem jednog našeg trkača kojeg znam s lige, ali ne znam kako se zove i pitam ga koji sam, a on mi kaže peti. Juhuuu!🙂

I onda dolazim do najtežeg dijela u trci, do skretanja uzbrdo uz Bijelu rijeku. Kao prvo, tu se nakon dugo vremena ponovno ide uzbrdo, a kao drugo, iz šume se izlazi na sunce. No ima i jedna dobra stvar, a to je da je tu okrepna stanica, a još je bolje što me ove godine tamo čekala Kristina i tako mi pružila podršku u najtežim trenucima utrke. To je bila druga kriza, prva malo veća, ali puno bolje sam ju prošao nego prošle godine kad sam na tom mjestu izgubio utrku za prvaka Hrvatske. Susrećem Erkola Ashenafija koji se vraća nazad i odmah mi je bilo jasno da će ići rekord staze. Izgledao je tako svježe kao da je tek startao, a trčao je jako brzo. Onda sam se jako iznenadio kad još dugo nisam sreo nijednog trkača koji mi dolazi u susret. Tek su se tri Mađara pojavila kad sam i ja bio blizu okreta. To mi je dalo dodatni vjetar u leđa, iako je nakon okreta zapuhalo u prsa.🙂 Sve sam više razmišljao o četvrtom mjestu, a ni treće mi nije bilo nedostižno. Nizbrdo idem jako dobro, pratim tko je od konkurenata iza mene i vidim da je najbliži Đuro Komlenović, a odmah iza njega Tomislav Brečić i Danijel Katalenić. Janeza nema, a moji klupski kolege Babić i Slovinac se drže jako dobro i u igri smo za ekipni naslov. No nema četvrtog, a to je trebao biti Teo Klima… I taman kad opet dolazim do Kristine eto i našeg četvrtog, ali to nije Teo, nego Mile Šikman. Odmah iza njega i Maja Cota… Zadnjih 8km je bilo jako teško, ali kad si u dobroj poziciji sve se to lakše podnese. Kilometri dosta brzo prolaze, koncentriram se da držim tempo, da dišem pravilno i onda u jednom trenutku ispred sebe vidim trkača. Nije prošlo puno, dolazim na okrepu na 38. kilometru i tu ga prestižem. Bio je to Tivadar Toth, česti posjetitelj naših utrka koji je uvijek na postolju. A zadnja 4km su prošla u trenu. Stalno sam gledao par zavoja ispred sebe ne bih li vidio trećeg, ali nažalost to se nije dogodilo. Čak je u jednom trenutku Tivadar došao dosta blizu, no uspio sam odbiti napad i u cilj ulazim kao četvrti. Tih posljednjih 200m ću pamtiti do kraja života. Tata navija sa strane, uz njega Željko Paver koji viče na mene kao da sam i njemu sin, ljudi plješću i uslijed navale adrenalina puls mi skače na 187!🙂

Još bih mogao sad pisati satima, o događajima koji su uslijedili poslije trke, o analizama, emocijama… Ali treba nešto ostaviti i za slijedeće dane.🙂


Responses

  1. …morao sam prije napisati komentar na “Sportske novosti”…hehe…

    Odličan post!!! Odlična utrka!!! Samo naprijed!!!

  2. Svaka čast na istrčanoj utrci. Čestitke !

  3. Tak je napisano da bum to čital kao uzbudljivi triler,moje iskrene čestitke na ottrčanoj utrci i na ekipnoj pobjedi.

  4. Misliš da je to dobitna kombinacija za taktiku ?
    Ispada da si imao ujednačen prvi i drugi dio (pola na 1:24) iako je prvi dio generalno gledajući prema gore a drugi prema dolje. Ja sam imao 1:38 + 1:33.
    Možda sam u trebao ići 1:33 + 1:33 ali nisam znao 🙂
    Još jednom velike čestitke i nadam se da si sad otjerao predmaratonske demone iz glave😉

  5. @GoRun: Mogao sam i ja prošetat 1:38 na pola pa opalit drugu polovicu za 1:15, ali bi mi to svejedno donijelo 6min lošiji rezultat.🙂 Ovo je bio najbolji način da se istrči 2:47 i prestigne 3 trkača u drugom dijelu utrke i opet s negativ splitom (1:24 + 1:23:16).

    Hvala svima na čestitkama!🙂

  6. čestitke si već dobio uživo a sad se moram ubaciti u raspravu o prolascima🙂
    ja sam na Plitvicama trčao 4 puta i imao
    3h07 – 1h34+1h33 (pukao na 30 stupnjeva)
    3h02 – 1h33+1h29,
    2h57 – 1h31.5+1h25.5
    3h03 – 1h34.5+1h28.5
    mislim da je drugi dio realno lakši za oko 5 minuta,
    a svakom njegova taktika kako to umije najbrže istrčati.
    no 1h24 + 1h23 je ipak zaletački prolaz što nije kritika nego ohrabrenje da se još možeš popraviti na toj stazi.
    tj na svakoj stazi.
    koliko god dobar bio, još uvjek si zelen i trčiš maratone blago “fajterski”🙂
    pozdrav!

  7. A Murinjo, ona trojica koje si prestigao još veći početnici od tebe?😉
    Kad nemaš plasman možeš se uvijek hvalisat negativ splitovima.😉

  8. ja se ne hvalim negativ splitovima, samo objašnjavam da ovo nije ravan maraton. logično je da se nizbrdo ide brže, kako izreka kaže “nizbrdo se i govno kotrlja”🙂

  9. Ne kužim… Koja bi bila razlika da sam prošao prvu polovicu za 1:25, Jurgena stigao na 33. kilometru, onog nepoznatog trkača na 35. a Tivadara na oznaci 42. kilometra? Samo bih malo duže strepio da li će me netko od naših stići, a na kraju bih imao isti rezultat samo sa malo jačim negativ splitom.🙂
    I još bih nešto dodao… Druga polovica jest više nizbrdo od prve, ali isto tako imaš 21km u nogama dok dođeš do nje. A da ne govorim da su vremenski uvjeti bili bitno bolji u prvih sat vremena trke, nego kasnije.

  10. sve ok, moja zabuna

  11. Čestitam sa zakašnjenjem


Kategorije

%d bloggers like this: