Objavio: goranmuric | 01/08/2011

Duge pruge na stazi

Nisam dugo ništa pisao o stadionskoj atletici, a razlog tome je što nisam trčao utrku na stazi dvije godine. E pa nisam ni sad!🙂 Iako sam imao u planu nastup na prvenstvu Hrvatske i to u disciplini 3000m sa zaprekama, ipak sam odustao od tog plana. Glavni razlog za to je što se nisam osjećao ugodno u sprintericama i bilo me strah da mi se ne vrati ozljeda od prošle godine. A “steeple” ne možeš trčati u patikama… Bez obzira što nisam trčao, prisustvovao sam ovom natjecanju i ima se što pisati o njemu. Pisati ću isključivo u dugoprugaškim utrkama, tj. 3000m i duže. Najuzbudljivije su bile utrke na 5000m, ženska zbog državnog rekorda Lise Christine Stublić, a muška zbog kontroverzne završnice.

5000m – žene

Vidjevši startnu listu odmah mi je bilo jasno da će se glavna borba za naslov prvakinje Hrvatske voditi između Lise C. Stublić i Mateje Matošević. Iako je Lisa u zadnje vrijeme prešla na maraton i za 20-ak dana ju očekuje nastup na Svjetskom prvenstvu u toj disciplini, i dalje je bila favorit za prvo mjesto. No Matea se ove godine približila njenom rekordu na samo dvije sekunde, a nedavni odlični nastupi na EP do 23 godine su garantirali dobru utrku. Tako je i bilo otprilike 2,5km. Lisa je nametnula jak tempo od samog početka, Matea ju je u stopu pratila i bilo je jasno da će pobjednica utrke rušiti državni rekord. Nakon 6 krugova Lisa je malo ubrzala, Matea je izgubila priključak i početnih 5m prednosti vrlo brzo se pretvorilo u 5-6sek. Na 3000m Lisa ima prolaz 9:38, a Matea 9:44. Do kraja slijedi Lisina utrka s vremenom i nastojanje da utrku završi ispod 16min, no nažalost u tome nije uspjela. Vrijeme se zaustavilo na 16:08 što je svejedno bio novi hrvatski rekord i to za velikih 18 sekundi. Matea ciljem prolazi u vremenu 16:35 što joj je drugi najbolji rezultat u životu, a treće mjesto u utrci osvojila je Barbara Belušić, 19. na nedavno održanom Evropskom prvenstvu u planinskom trčanju.

5000m – muški

Ova utrka je bila još uzbudljivija od ženske iako nije bila na tako visokom rezultatskom nivou. Ali je bilo puno više natjecatelja, rekao bih čak iznenađujuće puno kad se sjetim 2006. i 2007. godine kad nas je bilo 4-5 u utrci, a što je još zaniljivije bilo je i više kandidata za medalje. Prvi favorit je svakako bio mladi Dino Bošnjak koji je nedavno na Svjetskom mlađejuniorskom prvenstvu istrčao odličnih 8:27 na 3000m, a glavni konkurenti su mu bili Goran Grdenić i dvojica Zagoraca Dražen Dinjar i Matija Grabrovečki koji inače više trče cestovne utrke, nego utrke na stazi. No Dražen je prije znao istrčati jako brze utrke na stazi pa sigurno nije bio za otpisati čak ni u borbi za najsjajnije odličje. Kad je utrka krenula uz navedenu četvoricu izdvojio se još i Josip Barić koji je i vodio dobar dio utrke. Prolazi su bili oko 3:10/km i samo je bilo pitanje trenutka kada će Dino napraviti promjenu. To se dogodilo nakon 3km i njegov tempo je prihvatio jedino Goran. Josip je ostao na trećem mjestu s 20-ak metara prednosti ispred Dražena i na moje iznenađenje tu prednost je zadržao do kraja utrke istrčavši vrlo dobrih 15:53, pogotovo ako se zna da mu je to prvi susret s atletskom stazom. No prava drama događala se u borbi za prvo mjesto. Dino je pokušavao slomiti Gorana tempom pa je tako 4. kilometar bio oko 3min, a zadnji se spustio ispod 2:50, no Goran se nije dao i utrka se trebala riješiti u zadnjih 100m. Ali nije… Ono što se tada dogodilo nisam vidio nikad otkad gledam atletiku, a gledam ju od 88.🙂 Da ne opisujem pogledajte slijedeći video:


5000m – zadnji krug

Epilog te priče je da je Dino diskvalificiran od strane sudaca na što se njegov klub žalio, ali žalba nije usvojena pa je Goran ovojio prvo mjesto, Josip drugo, a Dražen treće.

Ostale utrke

Na utrkama na 3000m nije bilo nekih uzbuđenja. Kod muških su se pojavila svega 4 trkača i Goran Grdenić je lagano u patikama došao do prvog mjesta. Ostali dečki (juniori) nisu ga ni pokušavali držati već su se orjentirali na borbu za drugo i treće mjesto što su riješili u posljednjih 100m završivši utrku na smiješnih 9:48. Samo za usporedbu cure na 5km su imale bolji prolaz od njih, Matea Matošević koja je slavila na 3000m je trčala 10-ak sekundi brže od njih, a i Zoran Žilić, pobjednik na 3000m sa zaprekama je imao također 10sek bolje vrijeme. Izgleda da svake godine mora biti jedna takva disciplina…😉 Inače, utrka na 3000m sa zaprekama je bila vrlo zanimljiva i Žile nije tako lako kao na nekim prijašnjim utrkama došao do pobjede. Za to se pobrinuo Bruno Erent koji je napravio promjenu nakon 1400m i slijedećih nekoliko krugova je imao 20-ak metara prednosti, no iskusni Žile je to rutinski stigao prije ulaska u zadnji krug i uvjerljivo slavio s 15sek prednosti dok Bruni ostaje utjeha da je skinio osobni rekord za 6sek i prvi put istrčao steeple ispod 10min. Kao što sam već napisao, Matea M. je nakon drugog mjesta na 5000m osvojila prvo mjesto na 3000m, a jedinu pravu konkurenticu je imala u Mateji Parlov koja je vodila utrku prvih 1500m, no onda je Matea M. ubrzala i riješila pitanje pobjednice.

To je bio kratak osvrt na utrke dugih pruga na Otvorenom prvenstvu Hrvatske u atletici. Slično kao i na ovim utrkama je bilo i u ostalim disciplinama, neke su bile zanimljivije, neke manje zanimljive. Organizatori natjecanja su bili HAS i AK Agram i natjecanje je proteklo bez bilo kakvih problema i prigovora (osim onog na 5000m), a poslužilo nas je i vrijeme koje nije bilo pravo ljetno, već više kasno proljetno što je idealno za atletsko natjecanje.


Responses

  1. Imam dojam da bi Bošnjak bio brži u finišu od Grdenića samo da se usredotočio na finiš, a ne na ometanje Grdenića. 2-3 puta mu je ušao u putanju i zatvarao mu prolaz laktovima. Čista diskvalifikacija. S obzirom da sam bio najbliži svemu tome i jasno sve vidio možete me pozvati za svjedoka ako bude potrebno.


Kategorije

%d bloggers like this: