Objavio: goranmuric | 18/09/2011

Varaždinski polumaraton

Evo završila je prva od dvije planirane utrke prije Zagrebačkog maratona i nije bilo loše. Kao što sam i najavio, u Varaždinu nisam trčao na rezultat, već sam malo iskušavao tempo za predstojeći maraton. Budući da uvjeti danas nisu bili kao što će biti za tri tjedna u Zagrebu (bar se nadam) malo sam prilagodio tempo vremenskim uvjetima i odlučio trčati u tempu 3:45/km, a upravo tim tempom sam istrčao i svoj najbrži maraton u životu. Neposredno prije starta sam saznao da i Danijel Katalenić ima isti plan pa smo se brzo dogovorili da idemo zajedno. Nakon par kilometara oko nas se formirala mala grupica u kojoj su bile dvije trkačice koje su pucale na visok plasman (Helena Javornik i Matea Matošević) i još nekoliko trkača. Početna dva kilometra su bila malo brža zbog gužve na startu iz koje se trebalo što prije izvući, a poslije smo držali ujednačen tempo od 3:43-3:46/km. Tako smo do okrepe na 5. kilometru došli svi zajedno, a onda se grupa polako raspala. Helena se uspjela vratiti u grupu dok Matea i dečki nisu. Kako su kilometri prolazili bili smo sve bliže vodećoj ženi u utrci (Etiopljanki), a sustizali smo i neke trkače koji su malo prebrzo krenuli. Točnije, bile su to grupice od po dva-tri trkača i kako smo prolazili pored njih nitko nije uspijevao prihvatiti naš tempo. A mi smo i dalje išli onih 3:44-3:45/km. Ubrzo je i Helena malo popustila, ali tada je već bila sigurna kako je Etipljanka “gotova”. No Etiopljanka se uspjela uhvatiti za Danijela i mene i držala nas je sve do okreta nakon 10. kilometra, a tamo smo uhvatili i jednog od trojice Etiopljana koji joj je kasnije pokušao pomoći. Ali izgleda da nije bilo pomoći ni njemu ni njoj jer je on završio svoju utrku odustajanjem nakon 14-15 kilometara, a ona je do kraja skroz posustala i ciljem je prošla kao treća od žena u vremenu oko 1:26. Zanimljivo je bilo vidjeti situaciju na vrhu nakon okreta (nama prije okreta) gdje je najbolji od Etiopljana držao odličan tempo, a slijedeći iza njega je bio Žile, pa tek onda drugi Etiopljanin i onda par miješanih grupica hrvatsko-mađarsko-slovenskih trkača. Do okreta je ispred nas bilo dvadesetak trkača…

Danijel i ja na nadvožnjaku

Nakon okreta Danijel i ja nastavljamo u istom tempu iako je vjetar bio više u prsa nego dok smo išli prema okretu, ali čini mi se kako je povratak bio možda za nijansu više niz nogu. Ali to uz nogu – niz nogu treba shvatiti uvjetno jer mi je Garmin izmjerio “čak” 20m uspona na stazi, od čega 15m sigurno otpada na dva prelaska preko nadvožnjaka. 🙂 Uskoro prestižemo još jednu grupicu trkača i samo jedan od njih prihvaća naš tempo. Tko bi drugi, nego Mrki? 🙂 I tako nas trojica nastavljamo zajednički prema cilju, a u jednom trenutku nam tempo pada za 2-3”/km pa ja odlučujem vratiti na stari tempo i tu se malo odvajam od Danijela i Tihomira i s tom razlikom dolazimo do stadiona gdje više nije bilo nikakvih promjena. Moje vrijeme je bilo 1:19:05, Danijel 5-6” iza mene, a toliko je i Mrki zaostao za njim.
Garmin mi je izmjerio 21,24km što bi bilo 3:43/km. No vjerujem kako je staza dobro izmjerena (ima AIMS certifikat) pa bi onda prosjek bio 3:44,8/km što je prilično blizu onih 3:45/km koliko sam planirao. 🙂 Evo i prolaza po 5km (po Garminu):

18:33
18:44
18:32
18:49
4:26 (1,24km)

A što sam dobio ovom utrkom? Spoznaju da na 25 i više stupnjeva trenutno nisam sposoban istrčati maraton za 2:38! 🙂

Što se poretka na vrhu tiče, pobijedio je onaj Etiopljanin koji je i vodio nakon okreta, mislim da se zove Yared, a sad mi se ne da ići provjeravati startnu listu, i to u vremenu novog rekorda staze 1:04:50. Najavljivan je i bolji rezultat no čini se kako vrućina podjednako smeta Afrikancima kao i nama. A ipak su oni jučer doputovali iz zime u ljeto… 🙂 Drugi je ostao Zoran Žilić, a dalje poredak ne znam baš najtočnije, no znam da je Dražen Dinjar bio prvi za prvenstvo Hrvatske, drugi Matija Grabrovečki, a treći Drago Paripović. Što reći nego da je Parip još jednom pokazao kolika je legenda, a takvih trkača i u svijetu ima jako malo. Mislim da ni Etiopija nema takvog trkača! Kod žena je na kraju slavila Helena Javornik dok je Matea Matošević bila druga i time osvojila naslov prvakinje Hrvatske u polumaratonu što joj je sedmi naslov prvakinje Hrvatske ove godine u raznim disciplinama na stazi, preko planinskog trčanja, a sada i na polumaratonu.

Vidimo se za 13 dana na Jarunu! 😉


Odgovori

  1. …baš gledam svoj garmin…meni ispada da prvi kilometar ima 6m uspona…i između 18 i 19 km također 4m uspona, plus nadvoznjak sa 2x4m uspona…svim garminima je ispalo 21.2x km…ispada da je “kraćenje staze” ustvari “produzenje staze”…hehe…

    e kak to Žilić nije prvi u prvenstvu Hrvatske? Nije se prijavio ili što? bilo mi čudno na proglašenju

  2. Valjda je prijava poslana nakon isteka roka, a delegat je bio “nemilosrdan”.

  3. ne mogu vjerovati da si si dao truda i odmah isti dan napisao post :-).

    ne znam da li sam subjektivan, ali meni je bilo jako teško danas i nakon dugo vremena sam na jednoj trci baš puknuo (na 16 km). istina bog spavao sam noćas 6 sati, došao na start 10 do 10 (dobro da nisam vozio nikog od tvojih – zar ti nije bilo dovoljno jedno iskustvo odlaska na trku samnom? :-)) i držao željeni ritam do 15 km. nakon toga sam pao cca 25 sek po km i završio nekih 3 minute iznad ciljanog vremena. s druge strane iza mene je došlo dosta ljudi za koje držim da su kvalitetniji trkači, pa na kraju ne znam koliko mogu biti zadovoljan s današnjim rezultatom, odnosno koliko je temperatura uzela minuta?

    ne znam osobno mateu ali izgleda mi super cura i veselim se njenim uspjesima.

    a bilo je zanimljivo vidjeti kak je etiopljanin već na 12-13 km imao odokativno nekih 4 minute fore pred drugim, a bogami je bilo zanimljivo gledat kak auto skuplja druge etiopljane po stazi.

  4. Što se Etiopljana tiče dobro sam ih upoznao i dio onog što je njihov menađer govorio je istina a dio nije. Oni su došli u subotu poslijepodne nakon 14 sati putovanja i nespavanja uz promjenu klime i vremensku razliku
    Yared Admasu Miratu je zaista prava “zvijer” i zaista može blizu 60 minuta ali u drugačijim okolnostima.
    Fresbhat Teferi (danas 1:14:35) je trkač na 5k s povremenim (jako rijetkim) izletima na polumaraton. Vođa ove ekipe i daleko najinteligentniji od njih i bez njega ne znam kak bi to s njima funkcioniralo.
    Abel Getachew došao je s velikim žuljevima na prstima desne noge (valjda trenira bos 🙂 ) koji su mu smetali od početka a nakon okreta više nije mogao izdržati jer je sve iscurilo iz žuljeva. Baš je gadno bilo za vidjeti.
    Ali koji k…. je dolazil takav kod nas ??
    Haimanot Wondimu je nekad trčala dobro maratone i polumaratone pa onda prestala pa se sad opet pokušava vratiti ali daleko je to od povratka.
    Čak sam i ja bio brži od nje 🙂
    Sve u svemu donijeli su neku zanimljivost utrci i ostaju u Varaždinu do petka kad se vraćaju doma tako da će nastupiti i na cross ligi 🙂

  5. Ja sam taman prolazio pored oznake 12km…kad je ovaj proletio… 36minuta… 12km…a ovaj drugi nije uopće trčao po asfaltu nego sa strane po travi…što me dosta začudilo…sad nisam siguran dal je to ovaj sa 5k ili ovaj kaj je odustao…ali sve u svemu ovaj polumaraton s njima bio je nekako drugačiji…čim je HRT to dobrano popratio…ajd bar nešt od njih…

    nadam se da će sljedeće godine doći grande Heile :))))) trebalo bi možda pitati Mamića da bude sponzor… 🙂

  6. Je, dovođenje Etiopljana je odličan potez organizatora (čitaj GoRuna) i mislim da bi se ovim primjerom trebali voditi organizatori naših najvećih utrka. Tu prije svega mislim na Zagrebački i Plitvički maraton i npr. Riječki polumaraton, a možda i Starek. Možda nisu bili svi najbrži, ali su bili atraktivni i privukli su pažnju ostalih trkača, gledatelja, sponzora, a koliko čujem i medija. I to bi trebao biti pravi put za popularizaciju cestovnih utrka u Hrvatskoj.

    @Zvone: onu avanturu s Mljeta sam bio skroz zaboravio. Neću te više zvati za prijevoz, obećavam. 🙂

  7. štopao sam prolaz pobjedniku na 12km , ako koga interesira bilo je to točno 36:18 ….


Kategorije

%d blogeri kao ovaj: