Objavio: goranmuric | 07/11/2011

Lagvitrek 2011

U nedjelju je započela Lagvić liga, a prvo kolo je ujedno bio Lagvitrek, moja omiljena aktivnost u prirodi i još jedna prilika da pokažem svoje iznimne orjentacijske sposobnosti.🙂 Doma sam proučio kartu do u najsitnije detalje i teorijski došao na treking nikad spremniji. Još je bilo puno istih kontrola kao na prvom Lagvitreku 2006. godine na kojem sam igrom slučaja pobijedio tako da se može reći da sam bio na domaćem terenu. To što nisam bio na većini tih mjesta baš od te 2006. nema veze.🙂 Do vrha sam se odlučio za varijantu po Mrcini jer sam računao da će većina trekera ići tom varijantom pa da ne budem u zaostatku za njima kad počne trekerski dio utrke. Kako mi je to bio prvi put da idem po Mrcini na Sljeme tako nisam htio ništa riskirati i ići svoju trku do gore već sam išao s Goranom Lesjakom koji je također išao prvi put tu varijantu pa smo obojica malo “kočili” na nekim dijelovima kako bi vidjeli po ovima iza da li idemo dobro ili ne. Kad smo došli pred sam vrh na meni poznati teritorij malo sam ubrzao kako bih ostvario početnu prednost za treking. Došao sam na vrh u vremenu 39:02.

U treking sam krenuo sam jer sam htio samostalno odraditi veći dio utrke da vidim koliko sam naučio od prošlih trekinga. I sve je dobro krenulo, do Grafičara sam se sjurio jako brzo, uzeo naljepnicu, otišao na kapelicu Sv. Jakoba, i dalje po planu. A plan je bio otići na Risnjak pa s Risnjaka na Grajfovu kopanju i vratiti se istim putem nazad. Po karti mi je bilo jasno da to nije najkraća varijanta, ali se sjećam da smo tako Veronika i ja išli prije 5 godina na tu kontrolu pa sam izabrao sigurnu opciju u odnosu na bržu. A i nadao sam se da ću u trčanju ostvariti dovoljnu prednost da ipak dođem prvi na Grajfovu. No nisam. Na 300-400m do kontrole iz suprotnog smjera su mi došli Goran, Lino i Domagoj i bilo mi je jasno da sam fulao. Ali dobro, pokupim kontrolu i krećem u lov za njima. I vjerojatno bih ih stigao da nisam od Risnjaka do Mrzljaka imao par sitnih greškica zbog kojih sam izgubio još koju minutu u trci. No još je bilo dosta kontrola i kilometara pred nama pa se nisam predavao. Prije skretanja na Bažulovku susrećem Pavera sr. i Pavera jr. i kažu mi da je ona trojka 2-3 min ispred mene. Poslije mi to potvrđuje i Krešo Babić.

Dolazim na kontrolu Bažulovka i u hodu mijenjam prvotni plan. Mislio sam se vraćati nazad na cestu pa na Cer strmo u brdo, ali ako oni nisu išli tako neću ni ja. Ako su malo ispred mene trebao bih ih vidjeti pa krenuti za njima. No nisam ih vidio i napravio sam još jednu manju grešku u orjentaciji i došao do Cera malo dužim putem. A tu se gubi puno vremena. Svako moje stajanje i proučavanje karte mi odnese minutu dvije u odnosu na one koji točno znaju kuda treba ići i “džabe” mi što brže trčim od njih kad nisam toliko brži da ih stignem. Nakon Cera krećem jako dobro na slijedeću kontrolu, ali tu radim najveću grešku. Skrećem na krivu stazu, a to sam skužio tek nakon 500m trčanja nizbrdo kad se prvi put na drvu pojavljuje broj 55. A trebao sam biti na 57. Vrati se nazad 500m uzbrdo. Kuda sada ići? I onda mi dvoje planinara kažu da je jedan kolega prošao tamo od kud oni dolaze. Hvala!🙂 Trčim za njim i uskoro saznajem tko je to. Ja idem na Tusti vrh, a Hrvoje Špoljar se spušta. Kaže mi da imam još malo do vrha. Sprintam gore kako bih ga sustigao do slijedeće kontrole, uzmem naljepnicu i trk dole. Opet malo zastajanje na križanju kako bih vidio kuda dalje, izgleda jednostavno, ali nije. Na par mjesta se taj makadam račva, a ništa nije označeno. I naravno ja odaberem krivi put. I eto me opet na stazi 55, samo što to nije toliko loše kao prošli put jer je zadnja kontrola na spoju staze 55 i 57. Ali ova 55-ica je dosta gadna, moram dosta ići uzbrdo i tu već gubim volju za utrkivanjem i samo mi je cilj uzeti zadnju naljepnicu i spustiti se do cilja. Iz nekoliko pokušaja uočavam zadnju kontrolu i lagano odtrčkaram do Mlinarice gdje je već šest ljudi došlo na cilj. Nije loše, bolje nego prošli put. Jednoga dana možda i dođem do postolja.🙂 Ovaj put sam za Lesjakom zaostao samo pola sata, prije tri tjedna dva i pol.🙂 I što je najvažnije stigao sam doma prije početka NYC marathona!

Lagvitrek po Garminu


Kategorije

%d bloggers like this: