Objavio: goranmuric | 15/11/2011

Samo kratko o Stareku

Ostao sam “dužan” izvještaj sa Stareka.🙂 Prije par mjeseci mi je Koska rekao da nije puno na internetu, ali da redovito prati moje izvještaje s utrka koji su tako detaljno napisani da ima osjećaj da je i sam bio na trci. Pa sam se onda trudio u zadnje vrijeme ubaciti koji detalj više da kolega još više uživa u mojim tekstovima kad već manje dolazi na utrke. No kako se Koska pojavio na zadnjoj utrci NB kupa, a čak smo i trčali pola utrke zajedno, nema potrebe za toliko detalja.🙂 Kao što rekoh ovo je bila zadnja utrka cestovne lige, a pred zadnje kolo imali smo bod više od Žumberka i ukupna pobjeda se rješavala na našem domaćem terenu. Zbog važnosti utrke mobilizirani su najjači klupski trkači i trkačice tako da smo nastupili s najboljim ekipama u muškoj i ženskoj konkurenciji. Od “stožernih” klupskih trkača koji su sudjelovali u svim uspjesima ove godine nedostajao je jedino Lovelos. No zato je tu bio već spomenuti Koska, konstantni Babić, povratnik Vegše i nabrijani Maronić tako da je Balaško mogao slobodno trčati kao “pacemaker” svojoj djevojci. A ženska ekipa u istom onom sastavu koji je slavio na ekipnom PH u Rijeci, pojačane Dijanom Kesonjom koja je u nedjelju istrčala PB. U takvom sastavu došli smo do ekipnih pobjeda u obje konkurencije i time po treći put zaredom osvojili cestovnu ligu.

Utrka je otrčana u “gotovo idealnim” uvjetima; vrlo hladno i maglovito jutro s puno mraza i temperaturom malo ispod nule koja se do starta popela na 1 stupanj celzijusa, a kasnije, kad se magla rasčistila i sunce provirilo, vjerojatno na 5-6 stupnjeva. I kako je bilo jako hladno svi su na startu krenuli malo brže kako bi se što prije ugrijali. Svi osim onih najboljih jer sam se nekih 200m poslije starta ja našao sam u vodstvu, a najbliži pratitelji su bili 20-ak metara iza mene. To je potrajalo gotovo cijeli kilometar, a onda mi se priključilo 6 trkača: Žilić, Paripović, Dinjar, Ravić i dva Mađara. Jednog sam prepoznao, bio je to Laszlo Toth, pobjednik Hvarskog polumaratona, dečko koji ima 1:03 polumaraton i 3000m sa zaprekama 8:34 (7. junior svijeta 2006. godine u disciplini kojom dominiraju Kenijci). Tako u grupi smo trčali skoro 10km i nitko nije htio povući pa smo veći dio prvog kruga na čelu grupe proveli Koska i ja, onako domačinski.🙂 Nakon 10km došlo je do prvog ubrzanja, a inicirao ga je Dražen. Tu je Koska izgubio priključak, a vrlo brzo je došlo do drugog ubrzanja i to od strane Laszla. Tu sam priključak izgubio ja, a vrlo brzo i Dražen. No nedovoljno brzo da bih mu se uspio priključiti. Ostatak utrke za mene je prošao u pokušajima da ga uhvatim, ali nikako nisam uspijevao. Nakon nekoliko kilometara prednost mu se popela na 100-tinjak metara, možda i malo više, a posljednjih nekoliko kilometara sam uspio smanjiti tu prednost na 17” kolika je bila razlika između nas dvojice u cilju. Rezultat 1:14:51. Kako nisam trčao sa satom nisam imao pojma kojim smo tempom trčali i koji će to rezultat u cilju biti. Tek sam 800m prije cilja pitao Ivšu koliko je prošlo od starta, on reče 1:11:35 i tada sam zaključio da bi to moglo biti oko 1:15 ili malo ispod ako se potrudim. A pobjedu na kraju nije odnio “favorizirani” Mađar, već Žile. Mađari su se smjestili na drugo i treće mjesto dok je četvrti bio Paripović. Kasnijom rekonstrukcijom utrke saznao sam da smo 10km prošli za 35:30 što znači da sam isti tempo imao i u drugom dijelu utrke. Inače, očekivao sam da ću istrčati malo bolji rezultat od ovog, ali nije išlo. No nije loše, ovo mi je 7. polumaraton u životu ispod 1:15 i najbrži Starek do sada.

Pa i nije ispalo baš jako kratko…:-)


Responses

  1. svaka čast Murinjo, čestitke!

  2. Hvala. Čestitke i tebi još jednom na osobnom rekordu!


Kategorije

%d bloggers like this: