Objavio: goranmuric | 04/12/2011

Nemoj ići lijevo na križanju staze…

Iako je izborna nedjelja, a ovo je stih iz jedne Thompsonove pjesme, ovo neće biti politički post. Čak neću prekršiti ni predizbornu šutnju jer je sada 18:16, a dok dovršim ovo pisanje, sigurno će proći 19h i biti će zatvorena sva biračka mjesta, barem u Hrvatskoj…🙂

Danas je održano 3. kolo Lagvić lige koje sam iskoristio za zadnju “kontrolu” pred maraton koji trčim za sedam dana. Kontrola sam stavio u navodnike jer nema nikakve dodirne točke između maratona i ove brdske lige, čak nisam trčao po cesti, nego sam se opet odlučio za varijantu po Mrcini. No kako mi tjedan dana prije maratona odgovara jedan jači podražaj u vidu neke kraće utrke tako sam se ovaj put odlučio za Lagvić ligu. Staza je duga malo više od 5km, a to je idealno. Tko te pita što je prosječan nagib preko 10%.🙂 Prije mjesec dana u sklopu Lagvitreka sam po prvi puta trčao ovu stazu i tada sam napisao da mi se čini kako sam imao dosta rezerve pa sam sada htio vidjeti koliko je to zapravo. Staza je i ovaj put bila relativno suha, tek malo skliskog lišća u donjem dijelu staze, no ne mogu reći da je to smetalo. Jedino sam možda na par mjesta bio malo oprezniji gdje sam osjetio da se ispod lišća ne nalazi zemlja nego kamen. Vrijeme je isto bilo jako dobro za one koji ne pate od promjena vremena, a još uvijek nisam u toj “rizičnoj” skupini, tako da mi ova južina odgovara. Pogotovo na brdu gdje je ipak bilo malo hladnije nego u gradu. A i vjetar je na par mjesta lijepo gurao u leđa, ali to na nagibima od preko 15% slabo pomaže.🙂 Prije mjesec dana mi se činilo kako najviše rezerve imam na početku staze jer sam dosta lagano krenuo pa sam danas odlučio povući od samog starta. A prvih 700-800m je skoro ravno pa se stvarno može krenuti dosta brzo. Zatim kreće prva malo jača uzbrdica koja nije baš duga, pa opet jedan ravniji dio, ali s nekoliko zapreka i uskom stazicom kojom se vjerojatno uskoro više neće moći trčati jer je već napravljen obilazak na tom mjestu kojim idu šetači i planinari. Nakon prelaska mosta dolaze prve stepenice kojih u narednih 400-500m ima poprilično, ali se sve da istrčati. I onda opet jedan malo ravniji dio s kojeg se može vidjeti kakva je situacija na cesti. Kad sam prošlih godina bio s one strane potoka uvijek smo mi na cesti bili ispred ovih na stazi, a danas sam držao korak s najbržima na cesti što mi je bio pokazatelj da dobro idem. Budući da prošli put nisam stiskao nikakve prolaze to mi je bio jedini pokazatelj uz onaj “unutarnji” osjećaj koji mi je također govorio da sam dosta brz. A cilj sam si postavio dosta visoko – napad na rekord staze kojeg je prije nekoliko godina postavio Marko Rajković i koji iznosi 37:50. Nakon cca 3km više ne trčimo uz cestu nego staza naglo zastrmi i dolazi se do dijela koji se zove Mrcina (čak i na karti). Tu počinjem po prvi put ubacivati malo hodanja, ali i dalje se trudim što više trčati i čini mi se da sam pogodio dobar omjer. Nekako mi je brzo prošao taj dio i onda dolazim do ključnog dijela staze. Tu smo se Goran Lesjak i ja prošli put dvoumili da li ići lijevo ili desno i odabrali smo lijevu stranu, no nakon nekoliko trenutaka smo bili zaključili kako smo možda ipak trebali otići desno jer se to čini kraće. Pa sam ja danas odlučio iskušati sreću…🙂 Ne moram ni pisati kako to nije bila dobra odluka i nakon nekih 100m skužio sam da taj put ne vodi nikud i odlučio se vratiti. Zatim sam odlučio da je glupo da se vraćam skroz nazad i krenuo u šumu kako bih našao kraći put do pravog puta kojeg sam na kraju i našao. Sad ne znam koliko sam točno tu vremena izgubio, no citirat ću svog najbližeg pratitelja Nikicu Smolića koji mi je kasnije rekao “na Mrcini si bio puno ispred mene, a onda si mi se odjednom stvorio na 50-ak metara”. A njegov Garmin je na kraju i pokazao 180m manje od mog što bi na ovakvom tipu staze moglo biti oko minutu. Kad sam se vratio na pravi put još uvijek sam mislio kako nisam puno izgubio, no nikako da dođem do ceste od koje kasnije znam točno koliko mi treba do Vrha. U tom trenutku sam pomislio kako vjerojatno neću ići ni ispod 40 minuta, ali kad sam napokon prešao cestu pustio sam korak i više nisam gledao na sat te sam na cilj stigao u vremenu 38:48 što je 15” bolje nego prošli put unatoč tome što sam po tko zna koji put krivo skrenuo na Sljemenu. Budala ostaje budala!🙂 Nikica je došao na cilj u vremenu 39:26 i time popravio PB za više od dvije minute i popeo se na 4. mjesto rezultatske liste. A čovjek ima 50 godina i primarni sport mu je biciklizam. Što više reći… A ja sam ostao na 3. mjestu “svih vremena”, a rekord će morati neko vrijeme pričekati. Jer kao što rekoh, slijedeći tjedan je maraton, a dok se oporavim od toga, na Sljemenu će (nadam se) biti koji centimetar snijega što će lov na rekord učiniti nemogućim.

Lagvić liga – Garmin

MARATON

A sad koju riječ o maratonu… Za sedam dana trčim u Reggio Emiliji maraton. To će mi biti treći maraton ove godine i po prvi puta da idem na neku utrku za koju sam se spremao tako kasno u sezoni. No ova sezona mi je po mnogočemu bila drukčija od ostalih pa se i ovo dobro uklapa u tu sliku. Nemam neki precizan plan za utrku (još uvijek) i ne mogu sa velikom sigurnošću reći ići ću toliko i toliko. Jedan od razloga je što sam većinu treninga u zadnje vrijeme radio na temperaturama oko i ispod nule, a to je onda bilo malo sporije od nekih treninga kad se spremam za maraton na proljeće pa se isti treninzi rade na +10-15 stupnjeva. No znam da nikad do sada nisam napravio neke treninge kao u zadnjih 30-ak dana što je sigurno dobar znak. Drugi razlog zbog kojeg se ne bih upuštao u prognoze je taj što staza nije potpuno ravna već je ovakav profil staze:

Nije sad to neki jaki uspon kao što ih ima na Plitvičkom maratonu, ali je dug. No ako preživim prvih 28km, veselim se “jurnjavi” u zadnjoj trećini utrke.🙂


Responses

  1. Zanimljivo,vidiš mogo bi i ja doć na neku trku lagvić lige ???🙂

  2. Kad je Markica išao rekord, mislim da je cijeli drugi dio staze išao na divljaka mimo staza, zapravo mislim da ni sam nije znao di je dok nije izletio negdje ispod Tomislavca!

  3. Rekord je trčao nakon što je već dva puta trčao po Mrcini…

    Statistika

  4. “Ljama” je znao stazu. S vremenom se uhodala najbrža varijanta, “zna se” gdje lijevo, kada desno.😉

  5. Trčao je on Mrcinu, ali se njemu nije nikad dalo ponavljat istu varijantu…taj puta je išao prije uspona na Mrcinu uz potok ravno, nakon potoka naletiš na strmicu gdje moraš četveronoške na divljaka…pa ispadneš na kraj Bažulovke…bio sam sa njim tamo kolo iza!
    Uzmi u obzir da je imao i štapove jer tad je bila samo nordic kategorija…

  6. Ni ja nikad ne ponavljam istu varijantu na kojoj god ligi na Sljemenu trčao. Ali ja to radim slučajno…🙂

  7. 2:36:59, čestitke za PB


Kategorije

%d bloggers like this: