Objavio: goranmuric | 18/01/2012

Koliko trčati?

Razmišljam već dva dana da li da pišem ovaj post ili ne. U zadnje vrijeme, a to bi bilo zadnjih par godina, izbjegavam “teške” teme i rasprave bez kraja. Jednostavno troše previše vremena, živaca i ne donose ništa pozitivno osim dobre zabave “anonimcima” i promatračima sa strane. No ipak sam se na kraju odlučio napisati nešto i to nakon što me jedan kolega trkač danas pitao jesam li ja abebe bikila? Hvala na komplimentu, ali nisam.🙂 Pod tim naravno nije mislio na pravog Abebe Bikilu, već na nekog tko se potpisao tim imenom i ostavio komentar na tekst o kilometrima na portalu Trčanje.hr. Pa razmišljam, ako već drugi misle da sam iznio svoje mišljenje koristeći se pseudonimom, ajde da onda iznesem SVOJE mišljenje imenom i prezimenom na svom blogu.🙂 Već sam nekoliko puta doživio da se anonimni komentari koji nisu u skladu s razmišljanjem “vladajuće trkačke partije” pripisuju meni, čak i kad sam jasno i glasno na istu temu iznosio svoje stajalište. A htio bih jednom zauvijek prekinuti tu tradiciju jer ipak nisam jedini neistomišljenik. I kolega koji me pitao da li se skrivam iza spomenutog “nicka” se slaže s komentarom i ima svoje mišljenje, ali se iz nekog razloga ne usudi javno ga objaviti. Valjda da se ne bi nikom “zameril”.🙂 Moram priznati da ga u jednu ruku razumijem. I meni bi život bio puno lakši da neke stvari nisam izrekao javno, ali i dalje stojim iza 99% napisanog u prošlosti.

A “teška” tema je “Kvaliteta vs Kvantiteta”. Neke stvari u tom članku definitivno stoje. Prva je da se bez 800km mjesečno ne može ni približiti olimpijskoj normi u maratonu. Slažem se, no ne u potpunosti. Pravilo vrijedi za muško trčanje dok za ženski maraton ne bih stavio ruku u vatru da ga neka talentirana trkačica s dugim stažom na srednjim i dugim prugama ne bi mogla pretrčati za 2:43 i sa 500km mjesečno. No to su sitnice i nisu toliko bitne. Više me “zasmetalo” što se u članku namijenjenom rekreativnim trkačima uopće spominju olimpijske norme, EPO, testosteron i sl. Pa tko od nas “vrhunskih” rekreativaca uopće može razmišljati o Olimpijskim igrama, a koliko je to tek strano početnicima u trčanju? No kad se sjetim nekih starijih intervjua s pojedinim trkačima i trkačicama i njihovo “brijanje” na Olimpijske igre i stavim ga u ovaj kontekst, jasno mi je od kud vjetar puše.🙂

No vratimo se na kvantitetu, tj. kvalitetu jer je to navodno jedno te isto. Točnije kvantiteta vodi ka kvaliteti. I tu bih se načelno složio, no u potpunosti se slažem s abebe bikilom koji je dodao da kvantiteta do jedne granice DA, ali ne kvantiteta po svaku cijenu, tj. da se treniranje pretvori u bjesomučno skupljanje kilometara koji ne donose nikakav pomak u kvalieti. Ako pod kvalitetom mislimo na rezultat u klasičnim atletskim/trkačkim disciplinama koji se može izmjeriti i vrednovati po raznoraznim tablicama i mjerilima. I zato je u redu da Naoko Takahashi napravi 1800km mjesečno jer joj je to donijelo svjetski rekord na MARATONU. Njezin trener je očito pogodio pravi omjer kvantitete i kvalitete za nju. Ali ako je kvantiteta toliko prevladala da se više ne možete ni približiti svojim najboljim rezultatima na disciplinama koje redovito trčite i uporno bježite na sve dulje distance kako bi dokazali sebi i drugima da to što radite ima nekog smisla, onda to nema smisla i to nije kvalitetna kvantiteta. Na tankom sam ledu, sad već ima puno uvrijeđenih i povrijeđenih mojim riječima, ali nije mi cilj nikoga kritizirati i omalovažavati njihov trud, samo želim iznijeti svoje mišljenje koje se razlikuje od teza iznesenih u članku.

Moje mišljenje je da bi svaki trkač koji se natječe trebao postupno iz godine u godinu povećavati volumen, ali i intenzitet treninga, kako bi napredovao. Potpuno je jasno da se s jednim te istim treninzima ne može napredovati, ali treba pažljivo odrediti kada, koliko, na koji način i zašto raditi na kvantiteti, a da pri tome ne ispašta kvaliteta. Dakle, gornja granica postoji, ali nije kod svakog na istoj “visini”. Tu su dvije riječi vrlo važne, a mislim kako ih je abebe bikila vrlo dobro upotrijebio: OPTIMALNO i INDIVIDUALNO. Treninzi koji su Naoko Takahashi doveli do 2:19 Karu Goucher bi možda odveli u invalidska kolica, da se slikovito izrazim.🙂 A za to da se i s manje, ali brže može jako brzo trčati, i pri tom jaaako dugo trajati na vrhunskom nivou, imamo primjera koliko hoćete. Spomenut ću samo jedan koji mi se već danima vrti po glavi, a to je Drago Paripović. Ne sjećam se da li sam ikad vidio Dragu da sporo trči ili joggira. Svatko tko trči po nasipu skužit će da on uvijek nekamo juri. Prvi put sam se sreo na nasipu s njim prije desetak godina i priključio sam mu se na nekom fartleku. Pukao sam nakon 5-6min i to me nisu slomili brzi dijelovi, nego spori.🙂 Ne kažem da on ne trči puno, ali ne sigurno koliko neki preporučuju. Dragec je našao pravi omjer kvantitete i kvalitete i trči već godinama na vrhunskoj razini. I da se vratimo na olimpijske norme… On ju je imao, ali nažalost na OI nije išao. I tko zna kada ćemo imati trkača koji će moći ponoviti te njegove rezultate?! S 800km mjesečno ili bez njih… Da znam da je to jedini uvjet odmah bih prionuo na posao. Jednom sam napravio 200km u jednom tjednu i znam kako je to. Za vas koji ne znate napisati ću taj tjedan točno trening po trening. Ne da bih se pohvalio, već da vidite da to nije baš lako i da procijenite da li je to za vas ili nije. Jer 200km na papiru ne djeluje puno, čini se lako dohvatljivo uz pravu taktiku (malo ću ujutro, malo popodne, za vikend imam više vremena…).

PONEDJELJAK

Rastrčavanje 14km – 1:05:51 (dan prije sam trčao 46km)

UTORAK

Ujutro

Rastrčavanje 12,4km – 59:35 (snijeg)

Popodne

Izdržljivost 14km – 1:02:08 (snijeg)
– 4km po 20cm snijega za 16:35

SRIJEDA

Ujutro

Srednja dužina 18,4km – 1:28:27 (snijeg)

Navečer

Brzina (15x60m) – ukupno 9,3km

ČETVRTAK

Ujutro

Rastrčavanje 16km – 1:18:04 (snijeg)

Navečer

Izdržljivost 14km – 1:04:15
– 6km – 22:44

PETAK

Srednja dužina 24,5km – 1:51:00

SUBOTA

Ujutro

Srednja dužina 19km – 1:22:32

Navečer

Jogging 8,3km – 40:36

NEDJELJA

Dužina 50,2km – 3:37:19

Eto, tako je to izgledalo od 4. do 10. siječnja 2010. Ukupno sam potrošio malo više od 15h. Dok sam radio te treninge bio sam kao u nekom transu, ništa mi se nije činilo teško. Tjedan dana poslije sam trčao 44min Lagvić ligu… A sad kad dođem u zonu 150km tjedno nije mi jasno kako sam tada to mogao. I onda se sjetim da sam imao puno više vremena.🙂

I da zaključim na kraju. Ljubav prema trčanju se ne mjeri brojem pretrčanih kilometara. Najvažnije je naći pravi balans između vremena provedenog na trčanju i brzine kojom trčite, paziti da pri tome uživate (iako nije svaki trening uvijek zabavan) i što je najvažnije da ostanete zdravi. I tako ćete moći dugo voljeti trčanje na svoj način!🙂


Responses

  1. ne slazem se s mnogim stvarima koje si iznio… mislim da bi tvoji rezultati bili bolji kad bi shvatio da nisi u pravu i bio dovoljno fleksibilan da mijenjas misljenja jer uvijek postoje oni koji znaju vise…

  2. ivek,slazem se s tobom u potpunosti….znam za slucajeve koji su radili 600 km mjesecno i daleko premasili olimipijsku normu,ti Muricu za njih vjerovatno neznas pa se u buducnosti provaj malo vise iformirati prije nego iznosis svoje stavove iza kojih stojis

  3. Samo da se zna da su Ivek i Matija jedna te ista osoba. A kako to znam? Jer je lik ostavio drugi komentar prije nego sam mu odobrio onaj prvi. Hahaha!

  4. hm, i janko ima svoje argumente i ti svoje, ali u principu se slazete. obojica ste svjesni da ne moze svatko trenirati isto i da svaki trkac koji zeli ozbiljne rezultate mora “puno” trcati. a isto tako, jasno vam je obojici da ovaj trening gdje se gomila ogromni broj kilometara koristi samo kod ultramaratona, dok maratonci moraju jako puno raditi i na drugim vrstama treninga gdje se naravno mora smanjiti volumen. a u muskom trcanju stvarno nema “ozbiljnog” rezultata ispod 800km, ali to i nije tako strasno za istrcati ako je to jedina stvar koju radis u zivotu i treniras 3x dnevno, pa i tebi bi ovih 200 bilo daleko lakse kroz tri treninga u danu umjesto 2. a moje misljenje je da je kljucni problem kod planiranja treninga, planiranje “kvalitete” jer tu se ispoljavaju razlike medju ljudima, netko moze raditi jaki trening svakih 36 sati, netko 48 a netko 60, kako naci mjeru?

  5. Jankec je pisal o maratonima, navodil besne cifre, nazval sve koji ne treniraju kak on kaže lenčinama i onda na kraju zaključil kak je to sve individualno. Spika mu baš ne drži vodu.

    Bravo Murinjo! Nek si mu rekel kaj ga ide! Bravo!

  6. 3 treninga na dan?? To nema nikakvog smisla i efetka. Nitko od vrhunskih maratonaca ne trenira triput na dan !!


Kategorije

%d bloggers like this: