Objavio: goranmuric | 12/03/2012

Od Nove godine do danas

Ne čini mi se kako je od zadnjeg posta prošlo skoro dva mjeseca, no datum iznad njega tako tvrdi pa ću mu vjerovati. Nije da nisam imao o čemu pisati, bilo je puno događanja, i lijepih i malo manje lijepih. Ali jednostavno sam na neko vrijeme izgubio volju za pisanjem bloga. U međuvremenu sam napisao par tekstova za Trčanje.hr i to je nekako zadovoljilo moju želju za pisanjem.🙂

TRENINZI

S treninzima za novu sezonu sam krenuo odmah poslije Božića. Malo sam izmjenio plan treninga u odnosu na prijašnje godine, tj. prilagodio sam ga sadašnjoj situaciji kada imam dosta više obaveza pa sam krenuo malo lakše u sezonu. To se prije svega odnosi na volumen treninga jer ne stižem svaki dan trenirati dva puta kao što je to bilo proteklih nekoliko godina, ali i s ovim smanjenim volumenom tjedne kilometraže kretale su se oko 120-130km s dužinama od 30-40km nedjeljom. Većinu tih dužina sam napravio u društvu drugih trkača (i trkačica) tako da su bile malo sporije nego što sam ja to navikao raditi. Ali nije neka velika razlika. No onda je došla veljača, zahlađenje, snijeg i prva viroza koja me koštala 4 dana bez treninga. Nakon što sam se oporavio, krenuo sam s laganim trčanjem, zatim malo življim, pa onda i prve dionice, Savski polumaraton i onda opet viroza. Ova druga me malo jače pogodila, i došla je u najgore vrijeme, baš u tjednu kad je ekipno prvenstvo Hrvatske u krosu. Utrka koju sam u kalendaru označio kao prvu važnu, i za mene, ali što je još važnije za klub.

UTRKE

Godinu sam otvorio novogodišnjom utrkom na nasipu i to dosta dobro. S obzirom na dva tjedna pauze nakon maratona 17:20 nije tako loše za 5km. Pogotovo za “revijalnu” utrku kao što je ova. Zatim je krenula Jutarnja gelender liga i Mrak kombinacija i to nije počelo dobro. Par minuta nakon starta na jutarnjem kolu doživio sam neugodan pad koji je poprilično smanjio moju nabrijanost, ali i ostavio traga na lijevom kuku i lijevoj šaci. Bol u kuku je vrlo brzo nestala, samo sam se malo natukao, no ručni zglob još uvijek malo osjetim iako je od tada prošlo dva i pol mjeseca. A nabrijani su bili i ovogodišnji konkurenti na Mrak kombinaciji tako nisam uspio na onih par kola koja sam pohodio ostvariti bolji plasman od osmog mjesta. Htio sam nastupiti na dvoranskom prvenstvu Hrvatske na 3000m, no nisam uspio napraviti dovoljan broj treninga u sprintericama (koje sam po prvi put nosio nakon dvije i pol godine) da bih se potpuno priviknuo na taj novi/stari način trčanja i bio siguran da mi se neće vratiti ozljeda koju sam vukao kroz 2010. godinu. Ali ubrzo je došao Savski polumaraton, utrka na mom terenu i treća pobjeda zaredom. Iako sam trčao najsporije u zadnje 3 godine i možda se nekom po rezultatima čini da sam došao lako do pobjede, nije bilo tako. Blaž Barac je bio vrlo žilav konkurent i par puta sam tokom trke pomislio “baš si danas odlučio trčat osobni”🙂, a i nasip je bio najteži za trčanje od svih ovih godina koliko se utrka održava. Slijedeća utrka je bila već spomenuti ekipni kros u Vinkovcima i tu sam trčao 12km. Druga viroza me prilično iscrpila i jednostavno nisam bio na razini na kojoj sam trenirao do tada i trčao većinu utrka u zadnje dvije godine. Pokušao sam na početku držati trkače s kojima inače trčim, no vrlo brzo me stigao umor i uz puno truda i muke dovukao sam se do cilja. Dobra stvar kod ekipnih natjecanja je da sam unatoč svojoj lošoj utrci imao razloga za zadovoljstvo jer smo klupski bili uvjerljivo prvi i vratili se u Zagreb s 14 pehara.🙂 Jučer sam također trčao utrku i to humanitarnu utrku na godišnjicu velike katastrofe koja je pogodila Japan, a kako sam poznat kao specijalist za humanitarne utrke tako ni jučer nisam propustio pobijediti.🙂 No više od pobjede me veseli da sam poprilično lako istrčao 16:43 na 5km što znači da sam “back in tracks”.🙂 Sad imam tri tjedna da se pripremin za Sinjski polumaraton za koji me vežu lijepe uspomene.


Kategorije

%d bloggers like this: