Objavio: goranmuric | 04/04/2012

Sinjski polumaraton 2012.

Vidim po posjetima blogu u zadnja 2-3 dana da je veliki interes javnosti za izvještaj iz Sinja.🙂 Nije ni čudo nakon onog teasera na Facebooku od nedjelje navečer. No razočarat će se svi oni koji su očekivali neki “sočan” post s puno kritike, skandala i sl. Mudro sam pustio da prođe par dana od utrke i lijepi događaji od nedjelje su potisnuli one ružne koje sad mogu prepričati kao neku tragikomičnu anegdotu.🙂

Kad sam prošle godine prelazio u Agram ekipno prvenstvo Hrvatske nam je bilo jedno od natjecanja gdje klub može napraviti iskorak u odnosu na prošlu godinu i ja sam bio jako sretan kad sam vidio da će to natjecanje biti u Sinju, na utrci gdje sam istrčao dva svoja najbolja polumaratona. Uz Gorana Grdenića, Brunu Erenta, Matiju Kriveca sad je klub dobio još jednog trkača koji može dobro istrčati polumaraton, a tu su još i Zoran Poznanović te Mladen Meštrović koji bi u većini drugih klubova bili među 4 trkača koji se boduju za ekipu. No došlo je do promjene pravila za ekipna prvenstva tako da nas je bilo dovoljno troje za ekipu pa smo se odlučili za najjači sastav Grdenić, Erent i ja, te kao backup Poznanović. Okupili smo i respektabilnu žensku ekipu koja se također trebala boriti za prva tri mjesta ekipno. Uz Mateu Matošević koja je prošle godine bila prvakinja Hrvatske u polumaratonu ekipu je činila i Lili Ćulibrk koja po potrebi trči sve za klub iako više ne trenira ni približno ozbiljno kao prije pet godina kada je bila ponajbolja srednje i dugoprugašica u Hrvatskoj, a i mnogo šire. S nestrpljenjem smo čekali ovo natjecanje, a onda se par dana prije natjecanja Bruno ozljedio te smo dosta oslabljeni, ali još uvijek jaki otišli u Sinj. No ne u borbu za prvo mjesto, već bi nas bilo kakav pehar usrećio.

Vremenska prognoza za nedjelju u Sinju nije bila nimalo povoljna i sve sam se nadao da su se meteorolozi zeznuli, no ovog su puta bili vrlo točni.😦 U Zagrebu je ujutro padao snijeg, na putu smo prošli kroz pravu mećavu, a u Sinju nas je dočekalo suho vrijeme, ali uz jaku buru. Ni to suho nije dugo potrajalo jer je uskoro počela padati kiša koja se tokom utrke izmjenjivala s tučom, a jaki vjetar je na trenutke postajao olujni. To me jako podsjećalo na trku od prije dvije godine, no tada je vjetar ipak bio puno slabiji nego ove nedjelje. Od samog starta se izdvojila petorka u kojoj su bili Zoran Žilić, Goran Grdenić, Nikola Mikulić, Josip Barić i Saša Stolić, a iza njih smo bili Drago Paripović, Marko Kučko i ja. Ali ja sam vrlo brzo pustio ovu drugu grupu i nastavio trčati sam dok sam ispred sebe gledao kako se Parip trudi spojiti s onom prvom grupom, ali svaki put kad im dođe blizu oni malo pojačaju i nikako da ih uhvati. Nakon 3km počinje tuča prvi put, ali na sreću dosta sitna, no i dalje dovoljno velika da nošena jakim vjetrom dosta bocka, pogotovo kad te “pikne” u uho. U tim trenucima pogledavam sa strane ceste da vidim gdje bih se skrio ako ta zrna postanu veća, ali na sreću to se nije dogodilo. Ubrzo me sustiže jedan trkač iz BIH i zajedno trčimo sve do 11. kilometra. Do tada je malo vodio on, pa onda veći dio uz Cetinu ja, i cijelo vrijeme sam pratio što se događa ispred nas. Drago je i dalje bio vrlo blizu vodećoj grupi koja je sada ostala bez jednog trkača jer je Barić ispao iz grupe, a u međuvremenu su ga prestigli i Paripović i Kučko. Kako su Mikulić, Kučko i Barić iz istog kluba (Aviokarte.hr) bilo je jasno kako su oni sigurno prvi, a nama je preostala borba za drugo mjesto. Na 11. kilometru puštam onog trkača s kojim sam do sada trčao i ostajem sam, a tu dolazi i do najbizarnijeg dijela utrke i moram priznati da takvo nešto još nisam doživio na utrkama. U trenutku kad sam sjekao cestu (kao što rade svi trkači na trkama) dolazi do mene policajac na motoru i uz zvuk sirene me upozorava da se držim desne strane ceste jer ću inaće biti isključen iz prometa. Ja mu odgovaram kako nisam u prometu, nego u utrci na što mi on još jednom ponavlja da ću biti isključen iz prometa uz opasku da mu se ne suprostavljam. Odlazi dalje kao oni policajci na motorima iz jednog filma o inspektoru Callaghanu i vjerojatno istu spiku prodaje trkaču ispred mene.🙂

Dolazimo do Otoka i sad bi napokon trebali okrenuti niz vjetar, a taj trenutak sam već jedva čekao. Na početku je vjetar i bio u leđa, a onda počinje neki bočni koji gura prema naprijed, ali i baca na drugu stranu ceste. Tako da koliko pomaže u leđa, jednako i odmaže jer sam se trebao jako truditi da me ne izbaci s ceste. U tim trenucima polako sustižem trkača ispred sebe, no Barić i Kučko su stalno na velikoj udaljenosti i ne uspijevam im se približiti. I onda dolazi 17. kilometar gdje tako jako puše u prsa da sam imao osjećaj da stojim u mjestu. I vjerojatno sam i stajao jer me Petar Delaš koji je par trenutaka prije bio 50-60m iza mene sustigao za manje od minutu. Držimo se zajedno slijedeća 2km, no onda mi i on odlazi i zadnja 2km trčim sam. Nemam sat na ruci pa ne znam koliko će to biti u cilju, no ne sluti na dobro. Tako je i bilo. 1:17:54 i još jedna trka za zaborav. No neću je zaboraviti, već iz ovog izvući pouku i ispraviti sve greške koje sam napravio zadnja tri mjeseca u treniranju, ako se to uopće može nazvati treniranjem.😦

Ali dan ipak nije bio loš, Goran je istrčao odličnu utrku i došao do drugog mjesta (iza Žilića), a i Zoki je bio na razini svojih najboljih rezultata te smo ekipno osvojili treće mjesto. Prvi su bili Aviokarte.hr, a drugi Žumberak predvođen Dragom Paripovićem kojem ne smetaju ni bura ni tuča i dalje se ravnopravno nosi s više od duplo mlađom konkurencijom. Još više uspjeha smo imali kod cura gdje je Matea bila također druga (iza Lise Stublić) s osobnim rekordom, a Lili je također otrčala utrku iznad svih očekivanja, pa su cure bile ekipno prve.

U Sinju je po treći put trčao i moj tata koji je išao točno 2:02 što mu je najbolji rezultat u Sinju do sada. Ako već jedan Murić ne napreduje, barem napreduje onaj drugi od kojeg bi se to manje očekivalo.🙂


Responses

  1. Sad mi je lakše. Mislio sam da policija rastjeruje samo nas koji čuvamo odstupnicu…

  2. Čestitka tati!

  3. Čestitka i tebi !

  4. Hvala!🙂 Tatu je ova trka nažalost koštala zdravlja. 2h po onom vremenu i tuširanje u hladnoj vodi je rezultiralo temperaturom dan poslije.😦

  5. …hehe…mene je policajac na motoru preusmjerio s desne trake (manji bočni vjetar) na lijevu traku (jači bočni vjetar) na onoj ravnini prije zavoja gdje je počeo puhati vjetar u prsa…

    ..čestitke tati…ja još uvijek svog nagovaram na trčanje…ali zasad teško ide…al bar je pomak to što svaki dan šeće 4km…🙂

    pozz

  6. možda će se sad biciklističke trke morati odvijati isključivo po biciklističkim stazama ili uz desni rub kolnika ako nema staze


Kategorije

%d bloggers like this: