Objavio: goranmuric | 16/10/2012

Kad će novi blog?

Evo ga!

Već su me počeli zezati prijatelji da sam postao jedan od onih koji pišu blogove samo kad pobjeđuju na trkama, što naravno nije istina jer sam pobijedio na zadnja dva kola kros lige, a tek sad idem pisati o tome iako je od prvog trijumfa prošlo 12 dana.🙂

A da, između ta dva nastupa na kros ligi istrčao sam i maraton, po riječima nekih “kritičara” iznimno loše za jednog prvaka Hrvatske. Šta ćeš, ne ide svaki put ispod 3h, ali maraton je maraton. Bio mi je to 19. istrčani maraton u 20. nastupu, a već za 12 dana imam novi start i vjerujem jubilarni 20. istrčani maraton. Nadam se i malo boljem rezultatu od onog na zagrebačkim ulicama.

Poslije Sljemenskog maratona primio sam se posla (i treninga) pa je ovo prvo ljeto u mom životu da ni dana nisam bio na Visu. Točnije, zadnji put sam bio na Visu u kolovozu 2011. godine. No ipak sam bio par dana na moru i to na Murteru, baš u vrijeme kad je bila njihova tradicionalna 12-kilometarska utrka pa sam onda usput otrčao tu utrku i osvojio vrlo dobro treće mjesto, no ne dovoljno dobro da bih o tome napisao blog.🙂 A možda sam i trebao jer sam tamo pobijedio Kosku, a to se ne događa baš svaki dan.🙂

Taman kad sam mislio kako mi forma ide uzlaznom putanjom došao je vikend s dvije utrke sredinom rujna. Iako se se na utrci “Crtom bojišnice” prilično štedio i ostvario spomena nevrijedan plasman, ni dan poslije u selu zvanom Klinča Sela nisam puno bolje prošao. Osvojio sam tek 10. mjesto o čemu također ne bih pisao na blogu. No možda sam trebao jer je pobijedio dvostruki evropski prvak u krosu (za juniore) Barnabas Bene dok je drugi bio mađarski olimpijac Albert Minczer što moje 10. mjesto čini kudikamo boljim. Drugi puta ću pametnije…

I onda je došao taj 21. Večernjakov maraton. Koliko god sam se trudio držati priključak s kenijskim dvojcem, balon koji mi je netko zavezao za dres strašno me usporavao i kad sam nakon 21 kilometar mučenja skužio u čemu je stvar bilo je prekasno. No imao sam najbolji “negativ split” u životu, skoro kao one 2007. kada sam istrčao svoj najbolji maraton u životu i kakav osjećaj u trci priželjkujem za 12 dana u Ljubljani.

Eh da, bila su i dva kola kros lige na nasipu, dva prilično ujednačena nastupa. Prije dva tjedna sam trčao 30:10, a prošli tjedan 30:01. A skoro sam zaboravio na utrku We Run Zagreb gdje sam također trčao neobjašnjivo loše za jednog prvaka Hrvatske. I sad skoro tri tjedna poslije se pitam što mi je bilo taj dan i nikako ne mogu shvatiti.

Ne znam, možda će se u Ljubljani dogoditi nešto pisanja vrijedno.🙂


Responses

  1. Dobrodošel med žive🙂
    Vesna

  2. Pisati blog je vremenski zahtjevan posao, tko nije probao, vjerojatno tog nije svjestan.

    Ni meni nisu sve utrke uspjesne. Ponakad zavrsim oko polovice rang liste, a nekata sam blizi zadnjoj trecini. Bitno je trcati i po mogucnosti u dobrom drustvu, a koliko sam vidio, na Zagrebackom si imao dobro drustvo u prvoj polovici.🙂

  3. Imao sam odlično društvo samo što su pred kraj počeli bježati od mene. I to baš u trenutku kad si ti prošao pokraj nas pa mislim da su svi potrčali za tobom.🙂


Kategorije

%d bloggers like this: