Završnica sezone

Nakon Ljubljanskog maratona neslužbeno sam bio proglasio kraj sezone i ušao u period aktivnog odmora, no bio sam “zaboravio” na poziv trkača iz AK Maratonjare da dođem na njihovu ligu u Kutinu. A kad su me već tako lijepo pozvali, red je i da se odazovem. I kako to obično biva, kad dođeš na utrku, pa čak i u revijalnom tonu, ne možeš se šetati pa otrčiš malo brže i skužiš da si se prilično dobro oporavio od maratona, da loža više ne zateže i da na blago valovitom terenu bez problema držiš 3:35/km. I sva ta dobra atmosfera oko njihove lige i njihov entuzijazam za Starek i mene malo digne pa rekoh: Idem i ja na Starek! 🙂 Do Stareka napravim još jedan trening i par trčanja u adidas školi trčanja i zadam si cilj da moram istrčati SB (season best), a to bi mi ujedno bio i najbrži Starek jer sam ove godine u Rijeci trčao isto kao i prošle godine na Jarunu.

Po plasmanu nisam imao nekih velikih očekivanja jer inače nisam u polumaratonu konkurentan kao na maratonu, a ove godine pogotovo. Imao sam sedmi rezultat sezone i nadao sam se plasmanu među 5-6 trkača na prvenstvu Hrvatske. Budući da sam već pisao izvještaj za Trčanje.hr ne bih se ponavljao, već ću samo ukratko opisati svoju utrku. Prva dva kilometra sam se držao na začelju vodeće grupe da bih ubrzo pustio taj tempo i držao svoj. Zanimljivo mi je bilo da sam tek nakon 3km prestigao svoju klupsku kolegicu Mateu Matošević koja je još 400-500m duže držala grupu i mislio sam da neće dobro proći jer je krenula puno prebrzo u odnosu na svoj najbolji rezultat. No na kraju se pokazalo da ipak nije krenula toliko prebrzo jer je uspjela istrčati utrku do kraja u odličnom vremenu 1:15:40 i popravila si je PB za skoro 4 minute. Sve do 6. kilometra smo poslije zajedno trčali, a onda je Mihael Minđek, koji nas je sustigao na izlasku s Otoka Hrvatske mladeži (5km), ubrzao i ja sam krenuo za njim dok je Matea ostala u svom tempu. S Mihaelom sam trčao do 14. kilometra i osjećao sam da idemo dobar tempo. Kažem osjećao, jer nisam imao sat da provjerim, a nije ni on pa ga nisam mogao ni pitati. Jedino sam čuo Slaveka na 10. kilometru da nam je viknuo neki prolaz, ali nisam bio siguran da li je 34:13 ili 34:30 (a ne znam ni sad), no i jedno i drugo je bilo brže od plana. A onda na 14. kilometru ili Mihael malo ubrzava ili kod mene dolazi do krize, ali polako mi odlazi i radi mi prednost od nekih 50-ak metara. I na tom razmaku krećemo u zadnji krug, a prednost mu više ne raste, no ne mogu se ni približiti. Još je malo vjetar u prsa pojačao u trećem krugu na dijelu staze uz nasip i to mi nimalo ne pomaže. No pomaže podrška mojih adidas školaraca koje prestižem za krug i kod baseball terena imam osjećaj da bih mogao uloviti Mihaela, a vidim da je i Dražen Dinjar, koji je trećeplasirani za prvenstvo Hrvatske, sve bliže i nadam se kako bi ga mogli zajedno uloviti. Ali sve ostaje samo na nadi jer me uskoro kao brzi vlak prelazi Josip Barić, pokušavam ga pratiti, ali mi nakon 500m odlazi. Gledam kako se on približava Minđeku, Minđek Draženu, a ja to sve samo mogu promatrati s pristojne udaljenosti. I na kraju nitko nikoga ne stiže, svi ulazimo u cilj u razmaku od 30-ak sekundi. Navečer gledam rezultate i vidim da Mihael uopće nije bio u konkurenciji za prvenstvo Hrvatske, a ja sam na kraju s 1:13:53 ostvario svoje ciljeve; popravio sam SB i Starek PB za točno jednu minutu i plasirao sam se na 5. mjesto za PH. Na godišnjoj listi polumaratonaca sam ostao na 7. mjestu iako bih trebao biti osmi, ali iz nekog razloga Mihaela Minđeka nema ni na toj tablici. A zaslužio je! Ovo mu je prvi polumaraton u životu i odmah je došao do vrlo lijepog rezultata.

Poslije utrke sam bio vrlo zadovoljan, ali sam otišao kući s malim upitnikom iznad glave: da li bi bilo nešto bolje da nisam imao težak maraton 14 dana prije i da li bih možda kući išao s medaljom? Ali to su pitanja na koja nemam odgovora. No znam da sam sezonu završio u vrlo dobroj formi i što je najvažnije zdrav, te s jednog visokog nivoa mogu krenuti u bazu za novu sezonu. Ustvari već sam krenuo i završio prvi tjedan priprema s današnjom sljemenskom dužinom od 26,5km. Biti će ovo lijepa zima… 🙂