Pripreme

Odlazak na pripreme je sigurno događaj kojeg se većina sportaša rado prisjeća. Oni koji vole trenirati raduju se jakim treninzima koji ih očekuju, a oni koji malo manje vole trenirati vesele se zabavi i druženju. Dok sam bio mlađi nekoliko puta sam išao na pripreme i to svaki put na isto mjesto – u Makarsku. Dva puta dok sam bio srednjoškolac i dva puta kao student. U proljeće 1998. godine, dok sam još bio član atletskog kluba “Sveti Duje”, trener je nas par odveo na pripreme u Makarsku. Tada su sa mnom trenirale tri perspektivne preponašice Sandra, Nikolina i Ružica, a na pripremama nam se priključio i Josip koji je živio u Makarskoj, ali ga je trenirao naš trener. On je tada bio bolji od mene na srednjim prugama pa sam trenirajući uz njega dosta napredovao. A kako je bio domaći tamo pokazao mi je i nekoliko lijepih staza uz more za trčanje po kojima sam i kasnije povremeno trčao kad bi me put doveo u Makarsku. S tih priprema mi je najviše u sjećanju ostao smještaj u hotelu “Meteor” i švedski stol za doručak. 🙂

Slijedeće godine klub se spojio sa splitskim ASK-om i sad je naša grupa bila dio jednog velikog kluba, ali svejedno smo išli na pripreme. Te godine Zagreb je bio domaćin Svjetskih vojnih igara i puno se ulagalo u male sportove pa tako i u atletiku i sjećam se da je u isto vrijeme kad smo mi bili na pripremama tamo bilo pola hrvatskih atletičara. Neki su bili kao članovi vojske dok su drugi iskoristili povoljniji smještaj i na taj način osigurali svojim atletičarima dobre uvjete za trening. S tih priprema se malo toga sjećam, ali čini mi se da je zadnjeg dana priprema u Makarskoj bilo prvenstvo Hrvatske na 10000m na kojem sam osvojio srebrnu medalju u utrci juniora dok je moj prijatelj Perica Brkić bio prvi s odličnim rezultatom od 31min koji ga je odveo na EP za juniore gdje je istrčao još minutu bolji rezultat i osvojio 6. mjesto. Tih njegovih 30:16 je bio juniorski rekord Hrvatske sve do ove godine kad mu ga je skinuo Dino Bošnjak (29:41).

Do slijedećih priprema prošle su dvije godine i tad sam već bio član zagrebačke “Mladosti”. Te su mi pripreme ostale u sjećanju kao da su bile jučer. Odlična ekipa, odlični treninzi i duuuugi razgovor s trenerom predzadnjeg dana priprema koji mi je puno pomogao i kasnije u životu. Tog sam proljeća općenito puno trenirao, ne samo na pripremama, što se nije baš odrazilo značajno na mojim rezultatima, ali je moja trening partnerica Lili Ćulibrk tog ljeta osvojila evropsko juniorsko zlato na 1500m. Igrom slučaja sam i slijedeće godine završio na pripremama iako nije bilo u planu, ali te pripreme su mi nekako u magli i ne sjećam se puno treninga. Kad zavirim u dnevnik treninga iz tog razdoblja vidim da nismo ni išli puno na stadion, već smo više trenirali po onim stazama uz more i radili smo dosta skokova po plaži. Zadnjeg dana priprema trener nam je štopao neku brzinu nakon treninga u teretani i Cappy i ja smo se raspali nakon 200m, dok je Edin koji je preskočio jutarnji trening briljirao popodne. 🙂 Puno skokova i treninga snage mi je donijelo osobne rekorde na 800m, 1500m i 3000m sa zaprekama tog ljeta.

I tako prošlo skoro deset godina od mojih zadnjih priprema, vidim na Facebooku da su ovih dana svi otišli na pripreme, neki u Portugal, neki u Mađarsku, Crnu Goru, Medulin… pa zašto ne bih i ja. S tim da ja ne idem nikud, pripreme idu k meni. 🙂 Protekli tjedan je u Zagrebu bilo tako dobro vrijeme da se par dana moglo trenirati i u kratkima i zašto ne iskoristiti to idealno vrijeme za trening maratona. Napravio sam plan, odlučio više pažnje posvetiti oporavku između treninga, a cilj je bio napraviti rekordnu tjednu kilometražu uz dva intenzivnija treninga sredinom tjedna kad je bilo najtoplije. Kako su odmicali dani osjećao sam se sve bolje i slagao sam treninge bez ikakvih problema. Nakon tog intenzivnijeg bloka uslijedila su dva dana malo lakših treninga, a za kraj tjedna (kao i uvijek) ostavio sam dužinu. Plan je bio 3h30min, a to sam i napravio bez obzira na snijeg koji je lepršao vani kad sam se probudio. Brojke na kraju tjedna kažu da sam ovaj tjedan trenirao dvadeset i pol sati (od toga 18h trčanja), a napravio sam rekordnih 215,84km. Najdulji trening je bio današnji (44km), a “glavni” trening u tjednu se odigrao u četvrtak. Imam jednu stazu iz grada preko Šestinskog dola, kroz Gračane do Blizneca i nazad koja je duga 17,6km s 375m uspona koju sam nekoliko puta trčao kao kontrolu u pripremama za Plitvice i sad sam samo minutu sporiji nego u svibnju prošle godine par tjedana prije Plitvičkog maratona, dok sam minutu i pol brži od rezultata iz travnja i to na nižem pulsu.

Tajming za pripreme je bio odličan jer je već sad vani sve bijelo, a u slijedećih desetak dana očekuje se prava zima što i priliči sredini siječnja. Patike neće mirovati ni u tom periodu, ali će ove cestovne zamijeniti off road modeli s goretexom. 🙂