Tko nema u glavi, ima u nogama

Tako bi se najbolje moglo opisati jučerašnje kolo mrak lige iz moje perspektive. Dok sam se prošli put odlučio slijediti najpouzdanijeg trkača, ovaj put sam se odlučio za svoju varijantu staze, a taktika je bila “svi šumom, ja drumom”. 🙂 Postavka staze (preuzeto iz skijanja) je bila prilično jednostavna, sve kontrolne točke su bile postavljene skoro po pravcu što je dalo duljinu staze od svega 4,1km ako se ide najkraćim mogućim putem. No ono što sam ja primjetio je da su sve kontrolne točke bile jako blizu ceste i tu sam se zeznuo. Kad sam doma proučavao kartu vrlo brzo sam skužio kojim putem ću najlakše (ne i najkraće) doći od Adolfovca (2. kontrola) do Zlatnog medvjeda (cilj) i tu nije bilo dvojbe. Ali sam imao dvojbu kako najbrže doći do Adolfovca. Jedna varijanta je bila okomito kroz šumu, ali sam to odmah odbacio jer mi se to ne ide ni po danu, a kamoli po noći. Ali sam isto tako znao da će većina ići tim putem. 🙂 Druge dvije opcije su bile cesta ili na Lojstek pa po njemu do Adolfovca. Trčao sam na treninzima i jedno i drugo i vremenski ispada isto. Lojstek je malo kraći, ali strmiji, a cesta vijuga, ali je brza. I tako je odluka pala na cestu. Izbrojio sam na karti zavoje, zapamtio na kojem moram skrenuti u šumu, poslije toga na petnaesticu, zapamtio koliko puta moram prijeći cestu, kuda skrenuti. Kao pravi štreber koji u školi uči sve na pamet. 🙂

A ovo kolo je bio kronometarski start, ali ne klasični da startamo jedan po jedan, već smo startali svaku minutu u grupama po četiri ili pet. Samim tim mi se moja odluka činila još boljom jer tako nisam ni mogao slijediti prvog pa na finiš kao prošli put. Ja sam startao u 7. grupi, 6min nakon prvog starta, a sa mnom u grupi je od meni poznatih trkača bio Ivan Trs. On kao i ja više voli “trkačkije staze”, nego ove planinarske, ali se ovaj put odlučio za okomito penjanje uz Sljeme. Do Kapelice sam trčao malo ispred njega, a onda su nam se putevi razdvojili. Ja sam krenuo na vijuganje sljemenskim serpentinama, a on direktno u šumu s presjecanjem ceste. Vrlo brzo mi se moj plan učinio loš, svaka serpentina mi se činila duplo duža nego je se sjećam s treninga, a na cestu su stalno iskakali ovi koji su išli popreko i nije mi se činilo kao da su to stalno isti ljudi pa da bar idem “jednako brzo” kao oni. Imao sam osjećaj kao da me stižu i oni koji su startali iza mene. Zato još malo pojačavam i postaje mi vruće, a obukao sam se kao da će biti puno hladnije nego što je. Na jednom zavoju vidim u šumi puno lampi i napokon se odlučujem skrenuti za njima, iako je to po prvotnom planu bilo prerano. Trebao sam napraviti još dva zavoja i onda u šumu. I onda stiže potvrda moje loše taktike, tu srećem Gorana koji je krenuo u zadnjoj grupi i sad mi je konačno jasno da sam glup! Trebalo mi je nacrtati da bih svatio kako neću biti “brži” ako se krećem duplo brže od ostalih, ali oni imaju tri puta kraći put. 🙂 Kad sam to shvatio nastavljam dalje planinarskim načinom, tj. hodajući do vrha. Par puta susrećem iste ljude, Gorana i Nadu najčešće. Povremeno mi postaje hladno pa malo potrčim, na gornjoj polovici planine pada snijeg i dosta puše pa već trčim malo češće, ali mi se ne da. Barem nemam problema s pronalaskom kontrola. Nakon zadnje kontrole malo lutam dok sam se ponovno vratio na petnaesticu, ali ubrzo se vraćam na pravi put. I onda pogledam na sat i vidim 19:43 i sjetim se da u 20h ide bus sa Sljemena. Počinjem trčati kao da sam me netko lovi, prestižem desetak ljudi do cilja i stižem pred Zlatnog medvjeda u 19:49. Predajem kontrolni listić, uzimam stvari i trk na bus.

Crveno je označena staza kojom sam išao

Sad sam vidio i rezultate od sinoć i vidim da sam bio 33. s 15-ak minuta zaostatka za prvim. A zanimljivo je da sam u nekim svojim planovima računao kako bi mi za ovu stazu trebalo oko 45min, a upravo toliko je išao pobjednik. Staza slijedećeg kola mi je totalna nepoznanica, ali mi se čini dosta duža od ove. I to bi moglo biti i zadnje kolo na kojem ću nastupiti jer od drugom mjeseca neću moći dolaziti na ligu u popodnevnim satima, možda samo na jutarnje.